Imao neki čovjek dva sina. Kad su odrasli, otac im jednog dana reče:
– Vrijeme je, djeco, da nađete posao. Recite mi što biste željeli raditi, kakvim poslom se baviti?
Sinovi zašutješe jer nisu znali što bi odgovorili.
– E, onda – reče otac – idemo po svijetu vidjeti što ljudi rade. Starijem sinu se svidio posao kovača i odlučio je u jednom selu u kojem nije bilo kovača otvoriti kovačnicu. Otac mu je pomogao u tome. Ljudi su hvalili novog kovača, a on je bio sretan i zadovoljan svojim radom.
Mlađi sin se nikako nije mogao odlučiti kojim bi se poslom bavio. Išao je s ocem pored neke livade udaljene od sela. Gledao je livadu i vidio vola koji je pasao travu. Pastira nije bilo.
– Oče, a zašto ja ne bih krao volove? – upita mlađi sin. – To je lak posao, a mesa bih imao svakog dana. Uvijek bi bio sit i obogatio bi se.
– A ti kradi! – reče otac. – Zato te i vodim po svijetu da izabereš posao koji ti se najviše sviđa.
Sin volu stavi uže oko vrata i povede ga kući. A otac reče: – Pričekaj me tamo na drugom kraju šume. Moram svratiti u selo pozdraviti jednog poznanika. Vodi sin vola preko livada i brežuljaka i stalno se okreće ne trči li netko za njim? Krene naprijed pa zastaje, okreće se u strahu, pa opet u strahu nastavlja hodati. Došao je do kraja šume i čekao oca da zajedno odvedu vola u svoje selo. Kada su došli kući, ubili su vola i stavili kuhati meso. Kada je sve bilo gotovo, otac reče sinu:
– Znaš što, sine, prije nego se prihvatimo jela, izmjerimo vratove da vidimo koji će se od nas dvojice više udebljati od ovoga mesa. I otac uze komad konopa, izmjeri svoj vrat a onda i vrat svoga sina. Vezao je čvoriće kao oznaku. Dani su prolazili. Napokon, pojedoše vola i otac reče sinu: – A sada da vidimo tko se od nas dvojice više udebljao. Izmjeriše vratove. Kod oca je vrat bio dva puta deblji nego kod sina. Začudio se sin: – Kako je to moguće?
– Eto tako – reče otac – ti si jeo ukradenog vola.
– Pa i ti si jeo isto što i ja!
– A ne, sine! Ja sam otišao u selo, našao vlasnika i platio mu vola. Zato sam se i udebljao. A ti, čim si sjeo za stol, strah te uhvatio za vrat pa te stiskao i stiskao! Zato ti se vrat istanjio još više nego prije. Od ukradenog, da znaš, još se nitko nije udebljao.

* U vrijeme kad je nastala bajka biti mršav je bio znak neimaštine i neuhranjenosti, dok je debljina bila znak bogatstva i obilja.