Prvo pismo starijeg đavla mlađem

DRAGI MOJ WORMWOD! Saznajem da ti svoga pacijenta navodiš na takvo čitanje i na takvo ponašanje da se što češće može naći u društvu svojih materijalistički nastrojenih prijatelja.

Nisi li tu malo naivan? Čini se kao da vjeruješ da bi ga snagom dokaza mogao odvući od Neprijatelja. To bi zacijelo bilo moguće da je on živio nekoliko stoljeća ranije. Tada su ljudi još prilično jasno znali kad je nešto dokazano a kad nije, i stvarno su vjerovali onome što je bilo dokazano. Za njih je još postojala veza između mišljenja i djelovanja, i oni su mijenjali svoj život ako im je to nalagalo uvjerenje. Međutim, kroz tisak, novine i druga slična oružja mi smo to sve iz temelja promijenili. Tvoj se čovjek od djetinjstva navikavao na to da mu u mozgu pleše najmanje tucet proturječnih filozofija. Te nauke nisu za njega »istinite« ili »lažne«, nego »akademske« ili »praktične«, »zastarjele«, ili »suvremene«, »konvencionalne«, ili »nemilosrdne«. Pomodne su riječi, a ne razumski razlozi, tvoji najbolji pomagači da svoga čovjeka udaljiš od Crkve. Ne troši vrijeme na to da mu namećeš misao kako je materijalizam ispravan! Pusti ga da zaključi da je materijalizam, bio on jak ili prodoran, filozofija budućnosti. Takve stvari su njemu važne!

Poteškoća dokazivanja je u tome što se cijela borba prenosi na tlo kojim vlada Neprijatelj. I on zna razumno argumentirati, iako se u propagandi onoga što se odnosi na stvarno praktični život — kako je ja provodim — već stoljećima pokazuje slabijim od našeg Oca u podzemlju. Ali dokazivanjem ti budiš razum svoga pacijenta, a kad je taj jedanput budan, tko će sagledati posljedice? Ako i uspiješ njegov tok misli zaokrenuti tako da se kreće po našoj volji, ipak ćeš uskoro otkriti da si u svom pacijentu pojačao nesretnu težnju da svrati svoju pažnju opće važećim spoznajama i da se udalji od struje neposrednih osjetnih saznanja. Međutim, tvoja se zadaća sastoji u tome da privežeš njegovu pažnju na tu struju. Nauči ga da to naziva »pravim životom«, suzbijaj u njemu svaki pokret kojim bi htio razmišljati, što on zapravo podrazumijeva pod onim »pravim«.
Misli uvijek na to da on nije čisti duh kao ti. Budući da sam nisi nikad bio čovjek (o, ta grozna prednost Neprijatelja!), ti ni ne možeš potpuno shvatiti kako ta stvorenja strašno robuju pritisku navika. Imao sam jednog pacijenta, jednog rasnog bezbošca, koji je dobar dio svoga vremena provodio u Britanskom muzeju čitajući knjige. Jednog dana, kad se opet bio zadubio u svoje čitanje, vidio sam odjednom kako su se njegove misli počele kretati u suprotnom pravcu. Naravno, Neprijatelj se odmah stvorio na mjestu. Prije nego sam shvatio kako mi se to dogodilo, vidio sam već skoru propast svog rada i muka kroz dvadeset godina. Da sam bio izgubio glavu i pokušavao spasiti situaciju razumnim dokazima, potpuno bih promašio. Ali nisam bio tako glup. Odmah sam se dohvatio onog mjesta na svom čovjeku, za koje sam znao da je u mojoj vlasti.

Doveo sam ga na misao da bi zapravo bilo vrijeme misliti na jelo. Vjerojatno mu je Neprijatelj ulijevao misao da je ono što sad proživljava važnije od jela. (Ti naime znaš kako nitko ne može potpuno prečuti ono što im On kaže). Barem mi se učinilo da se takvo nešto dogodilo, jer kad sam mu rekao: »Sasvim sigurno! To je previše važno da bi se započelo na kraju prijepodneva«, tada se pacijentovo lice vidno razvedrilo, i dok sam ja dodavao: »Bilo bi mnogo bolje vratiti se na stvar nakon ručka svježeg duha«, on je već bio napola kod vrata. Kad je jednom bio na ulici, bitka je bila dobivena. Pokazao sam mu prodavača novina koji je izvikivao: »Podnevni list« i autobus br. 73 koji je upravo prolazio. Prije nego je stupio na gornju stepenicu, ulijevao sam mu čvrsto uvjerenje kakve sve nemoguće misli mogu prolaziti mozgom čovjeka koji tako daleko od svijeta sjedi među knjigama, dok bi ga zdrava doza »pravog života« (pri čemu je on mislio na autobus i prodavača novina), dostatno uvjerila o zastranjenju »takvih ideja«. Bio je svjestan da je jedva izbjegao velikoj opasnosti. I u kasnijim godinama rado je pripovijedao o »neodređenom osjećaju za stvarnost, koji je naša posljednja zaštita od zastranjenja čiste logike«. Sad je siguran u kući našeg Oca.

Slutiš li sada o čemu se radi? Zahvaljujući postupcima kojima mi već stoljećima susrećemo ljude, oni smatraju gotovo nemogućim vjerovati u neuobičajene stvari, sve dok je običnost – svagdašnjost pred njihovim očima. Uvjeravaj ga uvijek iznova o »redovitosti« stvari. Iznad svega čuvaj se toga da se protiv kršćanstva boriš pomoću znanosti (tu mislim na pravu znanost). Znanost bi ga bez sumnje potakla da razmišlja o istinama koje ne može ni dodirnuti rukama, ni vidjeti očima. Među modernim fizičarima ima u tom pogledu bolnih slučajeva. Ako se već mora plesti sa znanošću, navedi ga na područje ekonomije i sociologije. Ne daj nikako da se udalji od dragocjenog »stvarnog života«. Najbolje je, naravno, ako ga možeš potpuno odvratiti od čitanja znanstvenih djela. Daj mu radije veličanstveno, općenito mišljenje da sve zna i da je sve ono što je pokupio u slučajnom razgovoru ili prigodnom čitanju »rezultat najnovijih istraživanja«. Misli na to: ti si tu zato da svoga pacijenta držiš budalom. Ali kad slušamo kako neki od vas mladih zloduha govore, moglo bi se pomisliti da je naš posao poučavati ljude!

Tvoj odani stric
SCREWTAPE

Iz Knjige: C.S.Lewis: Pisma starijeg đavla mlađem, Palotinci, Zagreb 1983.

Rating: 7.0/7. From 1 vote.
Please wait...

Notice: Trying to access array offset on value of type bool in /home/vjeronau/public_html/wp-content/themes/coolwp-pro/inc/functions/share-buttons.php on line 36
Share:
Tagged ,