Möra – priča o egoizmu

Bio jednom čovjek koji je želio imati puno novaca. Mislio je samo na novac i kako da postane bogat i moćan. Stalno je mijenjao posao da bi što više zaradio. Bio je opsjednut zaradom. Sav novac koji bi zaradio čuvao je u kasi. Svake večeri je prebrojavao svoje bogatstvo novčić po novčić, novčanicu po novčanicu, ali nikad nije imao dovoljno. Njegova najveća želja bila je da se se što dotakne pretvori u novac.

Želja mu je bila tako velika da je jedne noći usnuo mučan san. Sanjao je da mu se želja ispunila. Sve što bi dotakao pretvaralo se u novac. Kad bi dotakao stolicu, ona bi se pretvorila u hrpu novčanica; kad bi dotakao zid i opeke, sve se pretvaralo u novčanice svih veličina i bojla. Čovjek je poludio od radosti. Sad će konačno postati najbogatiji čovjek na svijetu. Imao je toliko novaca da više niije znao kamo bi s njima.

Nastao je, međutim, jedan problem. Kad je htio nešto pojesti, i to bi se pretvorilo u novac. Kad bi mu donijeli doručak, hranu, sve što bi dotakao rukama postajalo je novac. Kad bi htio pojesti tanjur salate, čim bi je prinio ustima, već bi se pretvorila u novčanice raznih vrsta.

Čovjeka je to počelo sve više zabrinjavati. Očajavao je jer nije znao što da radi. Bio je najbogatiji čovjek na svijetu, a umirao je od gladi. Sav izbezumljen uhvatio se za glavu i njegovo se tijelo počelo mijenjati u novac prosut po zemlji.

Nakon njegove smrti, novac su odmah podijelili nasljednici. U taj čas čovjek se trgne od sna. Dotakne brzo ruke i noge, i odahne. Bio je to doista samo san. Sa strahom dohvati budilicu i vidje da se nije pretvorila u novčanice. Osjeti novo olakšanje. San ga se toliko dojmio, da je istoga časa odlučio ne misliti više na novac. Shvatio je da višak novaca služi jedino za to da se dijeli s drugima.

Please wait...