Gospodine Isuse, dok si na posljednjoj večeri bio za stolom sa apostolima rekao si Filipu:

“Toliko sam vremena s vama i ti me još ne poznaješ” (iv 14,9).

Taj si prijekor uputio i Filipu i ostaloj desetorici.

Kako to da te tvoji izabranici, one koje si sam pozvao, vjerni pratioci nisu poznali?

Kako to da su ostali slijepi?

Tri su godine bili s tobom, slušali tvoje riječi, gledali tvoja djela, malo prije se nahranili tvojim tijelom i tvojom krvlju.

I nisu te razumjeli, nisu prepoznali tko si Ti. Zašto Gospodine?

Znači mogu godinama biti s tobom a da te ne upoznam. Čovjek može primiti sve sakramente i ostati slijep u duhu i mrtav u srcu. Rizik je to koji me straši.

Što je manjkalo apostolima? Manjkao im je Duh Sveti, Duh istine koji će skinuti mrenu s njihovih očiju kako bi u Tebi mogli vidjeti Boga.

I nama nedostaje Duh Sveti, jer smo ga svojim egoizmom, svojom sebičnosti protjerali i nismo ga ponizno, ustrajno i s vjerom tražili.

Toliko smo vremena s tobom Gospodine i još te ne poznamo. Kao i apostoli, ako i mi želimo ići za tobom, čuli smo toliko tvojih riječi, služili tolike mise, toliko smo puta pričest primili. I što smo shvatili? Što se u nama promijenilo?

I nama manjka nešto bitno, nešto što će maknuti zavjesu koja te skriva našim očima.

Ti si nam tako blizu, a mi te ne vidimo…..

….. kao učenici na putu u Emaus.

U svom životu putujemo zajedno s Tobom, ali nam manjka svjetlo da vidimo tvoje lice i živimo u Tvojoj prisutnosti.

Manjka nam Duh Sveti, manjka nam ljubav.

Ti si molio Oca za dar Duha Svetoga i Otac te uslišao poslavši Duha Svetog na Duhove.

Tebe, Gospodine Isuse, Otac uvijek uslišava. Moli i za  nas DuhaSvetoga.

Duha davatelja života. Daj nam Duha Svetoga i osjetit ćemo Božiji dah, kucaj Njegova Srca i duboku radost Presvetog Trojstva.

autor nepoznat