U blizini jednog izvora živjelo je nekoliko pustinjaka

Svaki od njih je izgradio kolibu i provodio dane u dubokoj šutnji, meditaciji i molitvi.
Svaki od njih uronjen u sebe dozivao je Boga da siđe k njemu.

Bog ih je htio posjetiti no nije mu uspjelo pronaći put. Vidio je samo udaljene točke u prostranoj pustinji.

Jednom je jedan pustinjak bio u prigodi posjetiti drugoga.
Na tlu su za njim ostali otisci njegovih stopala.
Drugi pustinjak uzvratio mu je posjet i stope su postale izraženije.

I ostali pustinjaci, vidjevši otisak stopa, počeli su se posjećivati. Posjete su bivale sve češće.

Jednoga dana Bog, kojega su dobri pustinjaci stalno dozivali, pogledao je s nebeskih visina
i ugledao mrežu stazica koje su međusobno povezivale pustinjake. Sav sretan rekao je: Konačno!
Sada vidim put i mogu ih posjetiti.

Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama. 1.Iv 4,12 b

Jer tko ne ljubi svog brata koga vidi, Boga kog ne vidi ne može ljubiti. 1.Iv 4,20 b

Bruno Ferrero

Pustinjaci – poučna priča pps

Poučna priča Bruna Ferrera o važnosti kršćanske ljubavi i zajedništva.

No votes yet.
Please wait...