Kako me 11-godišnja djevojčica naučila praštanju?

“Moja kći nije vidjela svog oca još od svoje četvrte godine. Sada ima 11. Kada je imala dvije godine, on me je kontaktirao i pitao ako mogu da mu dopustim da se odrekne svojih roditeljskih prava kako bi joj mogao prestati plaćati alimentaciju. Pristala sam. Željela sam je poštedjeti tuge i to žrtvovanje financijske pomoći je bilo vrijedno toga da on više nikada ne bude u mogućnosti da je razočara opet. Uvijek sam joj govorila istinu o njenom ocu i gdje je otišao. Uvijek sam odgovarala na njena pitanja u skladu s njenim godinama.

Kada je imala 4 godine, on me je nazvao i rekao da ima dijagnosticiran tumor i da je želi vidjeti. Sjedila sam sa strane, dok smo se našli u parku. Tražio je da bude s njom 2 sata a ostao je 20 minuta i više se nikad nije javio. Nakon tog ljeta, sreli smo zajedničkog prijatelja i komentirao je kako ona sliči na njegovu drugu djecu. Rečeno je da se on skrasio i da ima novu obitelj. Stomak mi se tako stegao od bola, razmišljajući koliko je to tek bolno mojoj djevojčici. Prekinula sam razgovor i otišli smo do automobila. I tada sam vidjela njen osmjeh.

Rekla mi je “Mama, on je shvatio kako da postane tata. To je tako lijepa stvar. Sretna sam zbog njegove djece.” I to je dan kada me je 11-godišnje dijete naučilo sve što je trebalo znati o praštanju.”

tekst preuzet sa: www.savjetnikuspjeha.com

Rating: 7.0/7. From 1 vote.
Please wait...