Uz Augustina on je najučeniji od latinskih crkvenih otaca.
Jeronim (Sofronije Euzebije), crkveni naučitelj. Ime Jeronim dolazi od grčkog hierós, a znači posvećen (bogovima posvećen) + onoma, onyma (Ime, Ruf): onaj koji je nazvan svetim. On je jedan od četiriju velikih crkvenih otaca, rođen oko 347. godine u dalmatinsko-panonsko pograničnom području Stridon u dobrostojećoj kršćanskoj obitelji. Prema povjesničaru Stadleru II. koji je živio krajem 7. stoljeća, mjesto njegova rođenja je Stridon, Strigau, Stridova, što podsjeća na današnju Štrigovu u Međimurju, gdje je njemu na spomen podignuta i kapela.
Ne zna se točno gdje se nalazio Stridon. Po jednoj se teoriji pretpostavlja da je bio smješten u današnjoj BiH, a po drugoj, navodno argumentiranoj, na području između Trsta i Ilirske Bistrice. Bio je sin ilirskih kršćanskih roditelja, ali krštenje je primio 354. godine u Rimu, gdje je nadopunjavao svoj studij retorike, tj. govorništva i filozofije. Bio je u školi uglednog gramatičara Donata, koji ga je uveo u duboko poznavanje latinskih klasika. Jeronim je bio vrlo nadaren, ali teške naravi. Posjedovao je inteligenciju i dobro pamćenje, ali je bio izvanredno osjetljiv i strastvenog karaktera.
Jeronimova putovanja
Otada je Jeronim bio u uskoj povezanosti s papom Damazom I. i do njegove je smrti (11. prosinca 384.) bio njegov tajnik. U to je vrijeme imao jak utjecaj na ženske ascetske krugove u Rimu. Ascetika znači vježbanje, i ujedno znači put prema kršćanskom savršenstvu. Jeronim je svojom ascetikom osobito utjecao na udovice Marcelu i Paulu, kao i na njihove kćeri Blesilu i Eustohiju.
Jeronim u Betlehemu
Premda se posvema posvetio svojim teološkim i biblijskim znanstvenim radovima, ipak je jako patio zbog teških previranja koja su izbila oko ne baš pravovjernog Origenovog nauka. Osim toga raspalo se i ranije prijateljstvo s Rufinom, a sa biskupom Ivanom Jeruzalemskim bio je u konfliktu, jer ga je okrivljivao zbog origenizma. Uza sve to trpio je i zbog upada barbara u zemlju, a na kraju je žalovao zbog bolnog gubitka njegovih u međuvremenu preminulih prijateljica i prijatelja Paule, Marcele, Eustohije i Pomalija. Umro je 30. rujna 420. godine u dobi od oko 73 godine života.
Crkveni otac i prevoditelj

Svakako da je radio, kako je sâm priznao, prebrzo i često bez brižljivosti. Njegova jakost u biblijskim znanostima leži u filozofiji i kritici teksta, premda njegova biblijska teologija ne dostiže Augustinovu dubinu. Od njega je sačuvano 117 pisama. S literarnom brižljivošću pisana, jedno su ogledalo njegove duše i njegova života, njegovih prijateljstava i njegovih prepirki. Samo korespondencija s Augustinom zahvaća 19 pisama. Prevodio je i veliki broj teoloških djela raznih autora, sastavio je više malih egzegetskih pisama i jedan tekući komentar o velikom dijelu Starog i Novog zavjeta.
Prevoditelj Biblije

Molitva