Jesen je bila…
ulice sive, tužne i bez smijeha..
Djeca se više ne igraju…nema ih…

Kuće bez krovova,
Parkovi bez klupa..
Ulice bez glazbe i imena..
Zemlja bez cvijeća…
natopljena krvlju i teškim teretom
ovoga grada i ljudskih sudbina.

Danas…
sve je nekako drugačije..
Grad kao da izranja
Iz mrtvog sna…
Krvavo cvijeće ljudskih duša..
..uvenulo je…

Danas…
Sunce već drugačije sja…
kao da traži zaklon…
kao da se boji
da će vidjeti…
i možda se sjetiti..
one jeseni…

A svetim gradom kao
Da hoda neka tiha, uplašena dječja sjena
Posjećujući bijele križeve
I grobove…bez imena…

autor nepoznat