Bio jednom jedan cvijet koji je procvao među stijenama.
Tko zna kako, uspio je rasti i bio je znak života tužnima i osamljenima.
Prošao je jedan mladić i ostao zadivljen ljepotom cvijeta.
Pomislio je na svoju djevojku. Ubrao je cvijet i odnio joj ga.
Tjedan dana, kasnije, cvijet je bio mrtav.
Prošao je jedan čovjek, vidio cvijet, pomislio na Boga koji je stvorio takvu ljepotu, i pustio cvijet da raste.
Nakon nekoliko dana bila je oluja i cvijet je uvenuo.
Prođe onuda jedna djevojčica, vidje da je cvijet lijep ali osamljen.
Zalila ga je, presadila i podrezala, ogradila ga je i brinula se za njega.
Mjesec dana kasnije, tamo gdje su bile samo stijene, sada je bio vrt.
Učinimo isto sa Zemljom.
Bog nam ju je dao da je obrađujemo i čuvamo.
Pretvorimo je u vrt.
prijevod sa micromediaunistal.it
