Ja ljubim te, o Bože blag,
ne zato što je raj mi drag,
ni zato da međ proklete
ti bacio me ne bi.
Na križu, o moj Isuse,
ti skroz me privi k sebi!
Ti čavle, koplje podnese
i nebrojene bolove,
sve nesnosne sramote,
i pohote i strahote,
i smrt – za me sve to,
sve za moje, oh, grehote.
Pa kako da te ne ljubim,
o Isuse moj, srcem svim!
Rad raja ne ljubim te tvog,
ni od stra’ ognja paklenog,
ni rad probitka ikakvog.
Već ljubim te ko mene ti
i vijekom ću te ljubiti,
tek što si kraljem srca mog,
tek stoga što si Višnji Bog.
