Znanost se u današnje vrijeme nudi svijetu kao ‘sveznajuća’ knjiga u kojoj možete pronaći odgovore na sva pitanja. Međutim kad djeluje Bog svi znanstvenici, sve literature i ljudski resursi padaju ničice na koljena.

Nema toga ljudskog što može objasniti Božje djelovanje. Crkva danas broji više od 200 neraspadnutih tijela svetaca koji nakon smrti izgledaju kao da spavaju, kao da su živi a pred kojima znansot, liječnici i patolozi ostaju potpuno nemoćni, bez ikakvih odgovora, donosi dnevno.hr.

Ta su tijela, na čuđenje znanstvenika, godinama, i desetljećima, ostala sačuvana – iako su pokapana u običnim lijesovima, nisu tretirana nikakvim sredstvima te su se nalazila u uvjetima koji su pogodovali raspadanju. 

Jedno od najpoznatijih neraspadnutih tijela je ono najomiljenijeg svetca današnjice Padre Pija, kao i ono svete Bernardice koje je naprosto čudesno. Tako je i s tijelom  svetog Leopolda Mandića koji je upravo stigao u Hrvatsku. Činjenica je da sva znanstvena izvješća  zapravo nemaju odgovora na ovaj fenomen.

Ovi sveci posebni su jer su neprestano  poticali pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i molitvi svete krunice. Padre Pio sam po sebi bio je čudo Božje. Njegov cijeli život prožet je čudesima, a on je i prvi stigmatizirani svećenik ali i veliki ispovjednik.

Preminuo je 1968. godine a njegovo tijelo ekshumirano je 40 godina poslije 2008. godine potpuno očuvano, neraspadnuto a njegovo lice prožeto je živim bojama, što prkosi svim zakonima fizike, znanosti i svim ljudskim dostignućima. 

Tako je i s Leopoldom Mandićem čije je tijelo kroz 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi – neraspadnuto. 

Jedna od najpoznatijih svetica čudesno sačuvanog tijela sveta je Bernardica Soubirous. Njezino se tijelo čuva u samostanu sv. Gildarda, u francuskom gradu Neversu. Dva liječnika koja su pregledala tijelo svete Bernardice godinama nakon njezine smrti rekla su sljedeće: ‘Nema neugodnih mirisa. 

Tijelo je bilo odjeveno u redovničke haljine, odjeća je bila vlažna. Lice, ruke i podlaktice bile su otkrivene. Glava, nagnuta ulijevo. Lice, svijetlobijelo. Nos tanak, i poput pergamene… Ruke spuštene na prsima bile su savršeno očuvane, nokti također, dok je isprepletenu krunicu izjela hrđa. Na podlakticama su ostale vidljive vene, kao i nokti na nogama … Kako?

tekst preuzet sa: http:www.portaloko.hr