U nekom su gradu trube objavile skup na glavnom trgu na kojem će se odlučivati tko bi bio najprimjereniji za kralja. Nastala je neopisiva gužva; na pozornici se pojavio nizak debeljuškast čovjek lijepo odjeven i pun zlatnog nakita! – Građani – obratio im se – mi smo bogati i moramo imati na čelu našega grada jednoga bogatog čovjeka!

Izviždali su ga, mnogi su protestirali, tražeći da kralj bude netko iz otmjenog roda; grof, vojvoda, kraljević…

Ali to nije odgovaralo drugima, koji su tražili da se izabere netko fizički snažan kako bi ih branio u slučaju potrebe. Oni su pozornicu doveli krupnog mišićavog čovjeka! – Nećemo ga – čuli su se povici s druge strane!

I nastao je sveopći metež, nitko nikoga više nije ni čuo a kamoli razumio i onda su se opet oglasile trube, a jedan stariji čovjek se obratio građanima. – Prijatelji moji, nemojmo se svađati oko kralja kojeg još nismo ni izabrali. Evo pozovimo jedno dijete tu među nama i njega pitajmo – neka nevino dijete kaže koga bi ono izabralo za kralja!

I dovedoše jedno dijete. Starac ga upita: – Koga bi ti želio za kralja? –

Ali ja ne želim kralja – reklo je dijete držeći palac u ustima – ja želim kraljicu. Neka to bude moja mama!!!

Rating: 7.0/7. From 1 vote.
Please wait...