Čemu ožiljci?

Jedan detalj svakoga Uskrsa zaokupi moje misli: zašto je Isus zadržao rane, ožiljke svoga raspeća?

On, svemogući Bog, mogao je uskrsnuti u bilo kojem tijelu, ali je odabrao baš ono označeno ožiljcima koji su mogli biti viđeni i dotaknuti.

 Zašto?

Vjerujem da Uskrs ne bi bio potpun bez tih ožiljaka na rukama, stopalima i Isusovu boku.

Oni su spona Njegova života s našima.

Kada mi maštamo o novome tijelu poželimo biserno bijele zube, besprijekorni ten i idealne proporcije.

Sanjamo o nečem neprirodnom  – savršenom tijelu.           

A Isus u svom proslavljenom tijelu zadržava ožiljke.

Ožiljci su, za Njega i za nas, podsjetnik na Njegov boravak na Zemlji, trajna uspomena na Njegove dane ograničenosti ljudskošću i patnje.    

Iz Nebeske perspektive, oni predstavljaju najstrašnije zlo koje se dogodilo od postanka svijeta. Unatoč tome, kroz Uskrs, oni se pretvaraju u radosnu uspomenu.

Zbog Uskrsa vjerujem da će sve ove prolivene suze, svi primljeni udarci, sva bol, sva tuga za izgubljenim ili nedoživljenim, sve greške i propusti jednoga dana postati uspomena, baš poput Isusovih ožiljaka.

Polažem nadu u Isusove ožiljke.

Ožiljci nikada ne nestanu potpuno, ali s vremenom manje bole, s vremenom se naučimo živjeti s njima.            

Oni su sjećanje, oni su opomena.

Trebamo ih prihvatiti i vjerovati.                                                                  

Jer ako vjerujemo – čeka nas novi život. Ako vjerujemo – možemo imati novi početak, Uskršnji početak.

autor nepoznat