Kako izgleda vjera u ranoj mladosti od 13. do 18. godine života? Svećenici se čude kad nedjeljom primijete da u crkvi više nema onih četa prvopričesnika i krizmanika, ima ih samo sasvim neznatan broj. Što je uzrok tomu?

– Djeca u osnovnoj školi ne znaju svoj unutarnji život ni za unutarnji život drugih, ne znaju za svoje nagone i motive svoga ponašanja. Njih zanimaju samo izvanjske činjenice a ne unutarnji pokretači tih činjenica koji su njima nepoznati.
Ali već u 13. godini života s nastupom puberteta događaju se i u tijelu i u osjećajnom životu mladih ljudi velike promjene. Tada počinju primjećivati svoj unutarnji svijet i zanimati se za misli i osjećaje drugih ljudi, javljaju se prve veze, dugi razgovori, prijateljstva i ljubavi. Sada sve to postaje toliko zanimljivo da se Bog potiskuje u pozadinu.
Ali ima još nešto veoma važno. U to doba mladi traže neki ideal koji bi nasljedovali. Mogu to biti i roditelji, učitelji, ali i oni koje mediji i ulica veličaju. Nažalost, mogu to biti i kriminalci, narkomani, revolucionari. Da bi ga se upropastilo, često je dovoljno reći mladom čovjeku: “Ako si pravi dečko, učini to i to, ili probaj to i to.” Sada se pitamo: gdje su oni koji proživljavaju svoju vjeru tako da bi mladimo mogli biti privlačni? Što mladi nalaze kod svojih djedova i baka, kod svojih roditelja? Vrlo često vjeru bez idealizma i oduševljenja, vjeru punu straha i mnogih obveza. Može se dogoditi i to da ideal mladih, neki učitelj ili sportaš, čak znanstvenik, ne drži ništa do vjere, pa onda nije nikakvo čudo da će je zanemariti i oni koji u njima vide svoj ideal za nasljedovanje.

Vjera se pali od vjere a vjeru može upalili onaj čija je vjera živa i zrela.

preuzeto sa sv_juraj.com