Svjetlo s nebeskih visina obasjalo je Zemlju, taj mali kutak svemira.
Bila je noć. Nadvila se tama nad Betlehemom.
Zapravo, tama je bila po svojoj Zemlji.
Ne tama koja se spušta kad zađe sunce,
već tama tama duha koja se spustila na horizonte čovječanstva.
I ne zna se što je gore:biti mrtav ili živjeti u tami!

Kad gle: “Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. Onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jaka osvanu.”
Noć je postala dan.
Nebo i Zemlja stopili se u jedno.
Anđeli su pjevali o čovjeku i Bogu.
O čovjeku koji je bogom htio postati
i Bogu koji je postao Čovjek.

Bog koji je sišao s nebeskih visina
i podigao palu ljudsku narav i vratio joj sjaj i ljepotu.
Zato su anđeli pjevali one noći: “Slava Bogu na visinama a na Zemlji mir čovjeku, Božjem miljeniku.”

Budi i ti što je Bog za tebe postao.
Budi čovjek.

(Josip Kuzel)

No votes yet.
Please wait...