Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu.
Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je.
Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao.
Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti… ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio: “Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?”
Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala – uvenula je!
Tako je i s mnogim ljudima. 
U duši svakog čovjeka nalazi se ruža.
Mnogi ljudi kad pogledaju u sebe vide samo trnje – vlastite nedostatke.
Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih.
Nikad ne realiziraju svoje potencijale koje im je Bog dao.
Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši.
Netko im drugi mora pomoći – pronaći je.

Pomogneš li nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje.
I cvjetat će uvijek… iznova…

Rating: 7.0/7. From 1 vote.
Please wait...