Graditelj lađa donio je jednoga dana do svoje radionice uz luku dugačak zaobljeni drveni stup, koji se pravilno sužavao od jednoga kraja prema drugome, i komad uredno složena platna, te ih odložio uz radionicu.
Mnoge je dane marljivo i pažljivo gradio lađu. Bilo je očito da mu je jako stalo do nje. Drveni stup i komad platna promatrali su ga svakoga dana kako neumorno radi.
– Meni je sigurno namijenio neko važno mjesto na svojoj lađi. Reče jednom drveni stup važnim glasom. – Inače me ne bi tako pažljivo izradio. – Ne nam samo zašto ćeš mu ti poslužiti – nastavi, obraćajući se komadu platna. Vjerojatno zato da obriše lađu prije nego me stavi na nju.
Platno je šutjelo. Bilo je sigurno da će ga čovjek dobro upotrijebiti. I čekalo.
Protjecali su dani, pa i tjedni. Graditelj lađe radio je bez prestanka. Ali, kako su dani i tjedni protjecali, kiše su smočile platno, vjetar je na njega štošta nanio i odbacio ga na stražnji zid radionice. Bilo je to sada samo jedno izgužvano prljavo platno.
Kada je graditelj lađe gotovo dovršio lađu, drveni stup zadovoljno reče:
– Evo, dolazi moj dan – i, pogledavši prema komadu platna, nastavi – šteta što ti više ničemu nećeš moći poslužiti.
I doista, graditelj uskoro dođe po drveni stup, odnese ga do lađe i postavi okomito na unaprijed izgrađeno mjesto. Drveni stup je bio jako zadovoljan. Promatrao je odozgo lađu i osjećao se važan. Vrlo važan.
I graditelj lađe je bio jako zadovoljan. Promatrao je vitku lađu i njezin snažan jarbol.
– Sada preostaje još samo jedno – zaključi.
Drveni stup se sa čuđenjem upita što bi to moglo biti. Još se više začudio kada je vidio da graditelj odlazi po ono izgužvano i prljavo platno. Htio ga je upozoriti da se s takvim platnom više ništa ne može učiniti. No, prije nego što je išta uspio izreći, čovjek je to izgužvano i prljavo platno počeo pričvršćivati na njega. A kada ga je učvrstio i raskrilio prema vjetru, i lađu i drveni stup prožme divan, do tada nedoživljen osjećaj.
I jedrenjak, zajedno sa svojim ushićenim graditeljem, poleti u zagrljaju vjetra.
(Stjepan Lice)
