Priča o religijama – pps

PRIČA O RELIGIJAMA – prezentacija

Kratka priča o nastanku svjetskih religija prepričana za učenike petih razreda osnovne škole.

Priča počinje prije više tisuća godina. Čovjek neki, lovac il’ sakljupač, stajao pod nebeskim svodom

 PRIČA O RELIGIJAMA – prezentacija

Kratka priča o nastanku svjetskih religija prepričana za učenike petih razreda osnovne škole.

.

.

.

.


Priča počinje prije više tisuća godina. Čovjek neki, lovac il’ sakljupač, stajao pod nebeskim svodom i gledao mnoštvo rasutih zvijezda. I pitao se, zadivljen: “Odakle dolaze ova čudesna svjetlucava bića? Kakvu imaju moć? Tko li ih je postavio na nebeski svod?”

ONDA JE NEBOM SIJEVNULA MUNJA.

Zadrhtao je čovjek, čitavim bićem.

Kako li je silna ta munja koja daje svjetlost i progovara u tutnju groma? O koliko li je samo moćna, i silna i strašna bila ta munja u noći. I čovjek je pomislio: NIJE LI MUNJA BOG?

Jer čovjek je oduvijek znao da nije nastao slučajno ni on, ni potok, ni cvijet, ni planina, ni svjetlila nebeska… i tražio je onoga koji je sve stvorio. Tražio je Boga. I nije ga našao. Našao je tek neka Njegova stvorenja.

I ugledao je čovjek životinju – veliku i brzu i snažnu. I pomislio je: Možda je ovo Bog. Al’ onda vidje da je i životinja tek smrtna i da Bogom ne može biti.

I pitao se čovjek često: zašto smrt; odakle patnja; čemu strah?

Postavljao je sebi ista pitanja koja i mi danas postavljamo.

I vidio je odsjaj sunca koje daje toplinu i odlazi nekamo u nepoznato da se ponovo vrati. Sunce je dobro i korisno.

“O Sunce, jesi li ti sve stvorilo i daješ život i odgovore na teška pitanja” – pitao je čovjek.
NO, ODGOVORA NIJE BILO.

Sunce je dolazilo i odlazilo pobijeđeno noćnom tminom. Ne, ni sunce nije Bog.

A kad je čovjek čuo tutanj, i vidio silnu planinu koja izbacuje dim počeo se pitati da nije u njoj Stvoritelj. Ali i planina je zašutjela i nastavila svoje tiho postojanje.

Čovjek je shvatio da Bog mora biti veći od sunca, od zvijezda, od planina i mora, od bilo koje životinje…

Tko je bio taj čovjek? Ime mu ne znamo. Znamo tek da je bio jednostavan čovjek koji je živio davno, jako davno u špilji ili u nekakvu zaklonu. I njegova je vjera bila iskrena i jednostavna. Mi kažemo da je bila PRIMITIVNA.

Kasnije su neki  maštoviti ljudi, k tome i jako vješti graditelji počeli podizati veličanstvene oltare, graditi hramove, slikati, rezbariti, izrađivati velebne kipove i moliti se raznim bogovima.

Da, bogovima. Tako su oni nazivali  kipove od drva, mramora, zlata, ukrašene dragim kamenjem…

Ove ljude nazivamo politeisti, a njihovu religiju POLITEIZAM jer vjerovali su u više bogova.

Od svih politeista na svijetu nama su najpoznatiji Egipćani sa svojim grobnicama u obliku piramida; Grci koji su štovali svoje bogove na Olimpu i Rimljani po njihovim dugim i rastrošnim svečanostima.

Danas pod nebeskim svodom koračaju milijarde monoteista, pripadnika MONOTEISTIČKIH RELIGIJA.

Njima posvećujemo ovo poglavlje naše priče.

Bog se javio jednomu bogatomu pastiru koji je bio i vlasnik stadâ. Imao je puno godina ali nije imao djece koja bi ga naslijedila. Bog je razgovarao s njim. Pravi, istiniti, živi Bog.

I čovjek je Bogu povjerovao da će se dogoditi nemoguće. I dogodilo se.
On starac i njegova stara žena dobili su sina. Taj se čovjek zvao Abraham, a neki ga zovu i Ibrahim, a njegov sin Izak.

Abrahamov unuk Jakov-Izrael i unukovih 12 sinova kao i njihovi nasljednici do dana današnjeg vjeruju u jednoga Boga i mole mu se. Njih nazivamo Izraelci, Hebreji ili Židovi.

A u zemlji Hebreja u skromnoj špilji gradića Betlehema dogodio se jedan od najvećih događaja svih vremena.
Rodio se Bog. Kako je uopće moguće da se pravi, živi Bog stvoritelj svijeta, svemira i vremena rodi kao malo dijete?

Rekli bismo da je nemoguće, ali sam Bog je tako htio. Htio se roditi i živjeti kao čovjek. Čak i umrijeti.

I umro je na križu, raspet, jednog petka u 3 sata poslije podne. I mnogi su pomislili da je bio tek jedan čovjek iznimne mudrosti i neviđene dobrote.

Ali On je ustao poput mitske ptice feniksa.

Samo što feniksa nitko nikada nije vidio, a ovog čovjeka imenom Isus mnogi su vidjeli živoga nakon njegove smrti.

U svom kratkom zemaljskom životu za sebe nikada nije rekao da je Bog. Zato su rekli su oni koji su vidjeli Njegova djela.

Mi kršćani znamo i vjerujemo da je On pravi Bog.

Prošlo je nekoliko stoljeća od Isusova rođenja.

Jedan čovjek, po imenu Muhamed, u Arabiji je počeo okupljati sljedbenike.

Oni su također monoteisti, a nazivamo ih muslimanima.

Učio ih je da žive i mole se Bogu prema pravilima koja nazivamo – islam.

– Neke religije više ne postoje.

– Druge su nastale kroz povijest.

– Možda će se pojaviti i neka posve nova.

Zato naša kratka priča o religijama i nije završena priča…

No votes yet.
Please wait...