Jedan mladić za kojega se pričalo da se bavi magijom sjedio je u sveučilišnoj knjižnici s prijateljima i razgovarao o svemu i svačemu. Jedan od studenata za stolom htio je iskušati njegove magijske vještine pa ga upita: „Možeš li podignuti ovu knjigu sa stola?“
Ovaj odgovori “naravno”, pruži ruku i podigne knjigu sa stola.
“Ali ne tako, to je uobičajeno. Možeš li je podignuti magijom?”
„Mogu“, reče mladić i zamoli prijatelja koji je sjedeo pored njega da podigne knjigu.
“Ali to nije magija!”
“Kako nije? Knjiga je bila na stolu, a sada više nije.”

“Dobro, ali možeš li podići knjigu sa stola a da je nitko ne dotakne?”
“Mogu,” reče mladić i lupi nogom po stolu odozdo i knjiga na trenutak odskoči u vis.
“Dobro, je li ti to mene zezaš?”
“Ne, zašto?”
“To nije magija! Možeš li podići knjigu sa stola koristeći neku magijsku tehniku?“

Mladić i ovaj put reče “mogu”. Zatvori oči i skoncentrira se. Nakon samo nekoliko minuta, u sobu uđe student koji je posudio knjigu kolegi za stolom, reče “aha, tu je dakle”, uzme knjigu i izađe iz sobe.