Engleski kralj Karlo IV. jednom je posjetio neku visoku školu u Londonu. Upravitelj škole, gospodin Busbee, upravo je u razredu držao predavanje o pjesmi “Oblak” Williama Wordswortha. O prekrasnoj pjesmi, koja zanosi čitatelja i slušatelja do ekstaze.
Dok je Busbee govorio o “Oblaku” svojim učenicima, kralj je prolazio terasom. Upravitelj nije ustao, niti je podigao ruku prema kralju u znak poštovanja. On to nije učinio zato što je bio udubljen u svoj rad – posve je utonuo u stanje zaborava, poistovjetio se sa svojim predmetom i nije primjećivao ništa drugo.
Kad je zvono odzvonilo kraj sata, neki su učitelji prišli Busbeeju i rekli mu:
– Izgubit ćeš posao!
– Zašto? – upitao je on.
– Nisi pozdravio Njegovo Veličanstvo, kralja. Zbilja, zašto nisi prekinuo predavanje dok je prolazio?
– Jedan je kralj prolazio hodnikom, a u mojoj učionici nalazilo se četrdeset kraljeva. Nisam ih mogao zapostaviti – odgovorio je Busbee.
autor nepoznat