Riječi o Božiću blage su i radosne. Riječi o Božiću tople su i drage. Jer to su riječi o dječjim očima koje su prvi put ugledale svijet. Ali to su i riječi o hladnoj noći, o rođenju u jednoj štali izvan grada.
Dječje oči mogu dodirnuti dno našega srca. Jesu li razdragane i mile ili pak pune suza, oči djeteta ne će nas ostaviti ravnodušnima. Na blagdan Božića zagledat ćemo se opet u oči svetoga Djeteta u krilu Majke Marije.
Isus se rađa u bijedi i nevolji. Bog dolazi bez časti i slave, nema za njega mjesta u betlehemskome svratištu. Nema zemaljskih trublja i sjajnih haljina; samo vol i magarac i slama u štali. Dijete Isus pobjeđuje našu oholost. Božić je blagdan poniznosti. Božić nas zove da vidimo istinu.
Dijete u jaslama širi ruke. Dat će ono što može dati. Svoj zagrljaj i osmijeh. Ništa ne čuva za se. Dijete je posve okrenuto drugima, razbija zidove ljudske škrtosti. Ako te tvoje dijete zamoli, ne ćeš li mu rado dati? Božić izlijeva more ljubavi koje utapa našu sebičnost. Za Božić pripremamo darove.
Tijelo novorođenoga Isusa povijeno je u pelene i leži u jaslama. Sveto Dijete bit će Otkupitelj za sve koji su kao djeca bili žrtve seksualnoga zlostavljanja, koje su pogrješno odgajali, koji su zarobljeni u bludnosti. Božja slava s visina došla je na zemlju da je posveti. Dijete Isus Božji je odgovor na našu molitvu: Gospodine, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
Dječje oči gledaju izravno i jasno. Nema u betlehemskome novorođenčetu mračna oka i tamna pogleda. Sveto se Dijete veseli ako mu je majka sretna. S radošću gleda pastire koji dolaze, njegovo će lice razveseliti mudrace kada dođu s Istoka. Božić je nov zakon slobode od zavisti.
U štalici nema dovoljno topline, nije dovoljno čisto ni za odrasle, a kamoli za dijete. Dijete Isus nema ni ono najpotrebnije. Ako se gušimo u obilju, pogledajmo u oči ovomu svetom Djetetu i nikada više ne ćemo živjeti neumjereno. O, čovječe, pogledaj, gotovo pola svijeta gladuje i žeđa. Ne zato što ne bi na zemlji bilo dosta hrane i pića, nego jer ti ne želiš podijeliti.
Strpljivo je Bog čekao. Slao je proroke, pozivao na obraćenje. Navijestio da će dati novoga kralja. A mi smo ipak nespremni. Zaokupljeni smo svojim poslovima, nemamo vremena, ljutimo se kada nije onako kako bismo htjeli, srdžba nas obuzme kada nam se drugi usprotive. A Dijete Isus? Leži u jaslama i gleda nas. Bog bi najviše imao pravo na sveti gnjev jer ga nismo poslušali, toliko smo puta savez slomili. Ipak, šalje nam Sina, Dijete strpljivo i poslušno. Pogledaj sveto Dijete koje se smiješi anđeoskim osmijehom! Nemoj nikada više dopustiti da te ljutnja vodi!
Sveti Josip i Majka Marija nisu se oglušili. Spremno su krenuli na put da ispune carski propis. Nisu rezignirano stali ni onda kada su im zatvarali vrata i okretali leđa. Dijete Isus dolazi na svijet zato što su mu njegovi najbliži pripravili put. Pružili su ruke, zavrnuli rukave. Trebalo je štalicu pronaći, urediti jaslice. Dijete Isus traži od nas da se odreknemo svake lijenosti. Dijete treba nahraniti i zagrijati, oprati i utješiti, njegovati i odgajati. Treba mu pripraviti put.
Božićna je slika tako stara, a opet, dječje nam oči govore nove istine. U svijetu koji trči naprijed i guši se u bezbrojnim slikama božićne oči vide sedam novih putova do punine ljudskoga života. Spasonosni put poniznosti, sjajni put darežljivosti, put čistoće srca, razdragani put radosti, put umjerenosti osvijetljen slavnim bakljama. Put blagosti na kojemu su naši osjećaji dobri sluge, a nisu gospodari. Put marljivosti ukrašen divnim djelima ljudskih ruku.
pater Niko Bilić http:amdg.eu
