Svi Sveti Solinski mučenici
15. svibnja
Rimljani su godine 10. poslije Krista podijelili Ilirik na provinciju Dalmaciju i provinciju Panoniju. Najvažniji grad u Dalmaciji bila je Salona (Solin), a u Panoniji Sirmium (Srijemska Mitrovica). U tim našim krajevima kršćanstvo se počelo širiti vrlo rano. Sasvim je sigurno da je ono već koncem I. st. bilo prisutno u središtima i većim gradovima. Prve pisane kršćanske spomenike susrećemo polovicom III. stoljeća, a već 283. g. stupa na Petrovu stolicu jedan Dalmatinac sveti Kajo (296.). Konačno su se i u crkveno-administrativnom pogledu, kao već prije u civilnom, oblikovala dva središta: Salona u Dalmaciji i Sirmioim u Panoniji.
Sve do Milanskog edikta (313.) Crkva je u našim krajevima, kao i drugdje u Rimskom carstvu, dobrim dijelom živjela u miru šireći Evanđenje iz većih središta i gradova u sela i manja naselja. Od vremena do vremena nadolazila su progonstva kao snažne proljetne oluje koje su prodrmavale mlado stablo Crkve. Povijesna vrela o progonstvima u našim krajevima dosta su oskudna. Stoga se s pravom može pretpostaviti da je bilo dosta mučenika za koje nemamo nikakvih svjedočanstava. O nekima je »sačuvano samo ime i datum mučeništva, a o drugima nešto više podataka. Manjak sigurnih podataka kasnija su vremena ispunila i okitila legendom. U novije vrijeme bilo je dosta arheologa i povjesničara koji su se bavili tim pitanjem. Kod nas je don Frane Bulić posebno zaslužan za salonitansku, a dr. Svetozar Ritig za sirmijsku grupu svetaca – mučenika.
Za upoznavanje solinskih mučenika važna su četiri povijesna izvora: Lateranski mozaik u kapeli sv. Venancija te iskopine na tri solinska starokršćanska groblja: Kapljuč, Marušinac i Manastirine. Lateranski mozaik je važan zbog toga što je papa Ivan IV. (640.-642)., rodom Dalmatinac, preko opata Martina prenio u Rim moći naših mučenika iz primorskih krajeva. Zatim je dao sagraditi u krstionici u Lateranu posebnu kapelu, gdje su pohranjene te svete moći, posvetivši je sv. Venanciju. Tu je kapelu papa Teodor I., nasljednik Ivana IV., iznutra uresio mozaikom na kojem su prikazani mučenici čije su moći tu donesene. Prikazana su i devetorica solinskih mučenika. Iskopine na tri spomenuta solinska groblja poklapaju se s onim što je prikazano na lateranskom mozaiku. Ovdje iznosimo najosnovnije podatke o svetim mučenicima.
Sveti Anastazije, obrtnik. Prema opisu njegova mučeništva, rodom je iz Akvileje. Za Dioklecijanova progonstva došao je u Salonu. Optužen kao kršćanin i osuđen na smrt bačen je u more s mlinskim kamenom oko vrata. Gospođa Asklepija sahranila mu je tijelo izvan gradskih zidina u lijepom mauzoleju na Marušincu. Na lateranskom mozaiku nalazi se i njegov lik s imenom.
Sveti Asterije, prezbiter. Ime mu se može pročitati na mramornom ulomku natpisa solinskih mučenika. Lateranski ga mozaik prikazuje u svećeničkom ruhu. Ne zna se točno ni dan ni godina njegove smrti. Smatra se da je poginuo 304. godine. Pokopan je u groblju na Kapljuču.
Sveti Septimije, đakon. Datum njegove mučeničke smrti je siguran, 18. travnja, jer je zapisan na fragmentu solinskih mučenika. Godina nije sigurna. Vjerojatno je mučen kad i sv. Duje (304.) ili, kako to bilježi Jeronimov martirologij, 412. godine. Pokopan je u groblju na Manastirinama. Na lateranskom mozaiku prikazan je u đakonskom ruhu (dalmatika) i s knjigom u ruci.
Sveti Telij, Paulinijan, Antiohijan i Gajan, vojnici dvorske straže. Vjerojatno su to bili članovi tjelesne straže cara Dioklecijana koje je on dao pogubiti zajedno sa svetim Dujom (304.). Točan datum ne znamo, ali je svakako to bilo oko 10. travnja. Pokopani su u groblju na Kapljuču. Nad njihovim grobom podignuta je bazilika. Vjernici su se njima utjecali u raznim potrebama te su iz zahvalnosti za primljene milosti na podu bazilike napravili mozaik. Na oštećenom mozaiku pronađeno je ime svetog Asterija i jednog vojnika, svetog Antiohijana. Njihova su tijela u toj bazilici počivala do kraja VI. stoljeća, a zatim su prenesena u baziliku na Manastirinama. Na lateranskom mozaiku nalaze se i njihove slike.
Sv. Venancije, biskup i mučenik. U arheologiji i hagiografiji oko sv. Venancija ima mnogo toga što još nije razjašnjeno. Ne zna se sigurno je li bio biskup Narone (danas selo Vid kod Metkovića), Delminiuma (Duvno) ili Salone. Također se ne zna sigurno ni kad je podnio mučeništvo. Ipak je sigurno da je bio misionar, biskup i mučenik. Don Frane Bulić, zajedno s još nekima, smatra da je sv. Venancije prvi utemeljitelj solinske Crkve, da je živio i umro prije Dioklecijana, da je kao biskup i misionar podnio mučeništvo u Delminiumu (Duvno) i da je poslije pokopan u Solinu. Na lateranskom mozaiku, uz sv. Duju, sv. Veneancije predvodi naše mučenike, a i sama je kapela nazvana po njemu. Iz Laterana se njegovo štovanje proširilo po Španjolskoj i Italiji. Grad Kamerino čak ga je proglasio svojim zaštitnikom, a legenda veli da je čak i rođen u tom gradu. U Rimskom martirologiju ime sv. Venancija, biskupa i mučenika, upisano je na 1. travnja. U splitsko-makarskoj nadbiskupiji Svi sveti solinski mučenici slave se kao blagdhttp://www.svantun-rijeka.hran 15.svibnja.
