Jednog je poslijepodneva unuk zatekao djeda nad neobičnim albumom.

Umjesto fotografija dragih ljudi, sa stranica albuma smiješila su se srca svakojakih veličina, ispisana imenima.
– Prvi put vidim da netko u album lijepi srca – primijeti unuk.
– Svako srce u mojim mislima oblikuje i sliku drage osobe – pojasni djed.
– A ova zašarana i precrtana srca?- zanimalo je unuka.
– Zašarana srca pobuđuju u meni slike ljudi za koje sam želio da mi puno znače, a oni mi nisu pokazivali ni mrvu ljubavi. Precrtana srca sjećaju me na ljude za koje sam na vrijeme shvatio da me ne vole.
– Hm! A slomljena i probodena srca?
– To su uglavnom ljudi koji su me osvojili nakon jednog susreta, ali sam se već na sljedećem susretu razočarao u njima.
– Nije li bakino ime u najvećem srcu? – klikne unuk upirući prstom u najveće srce u albumu.
– Da. Nakon vjenčanja moje je srce dugo samo baki pripadalo.
Na pretposljednjoj stranici unuk ugleda srce iste veličine, ali podijeljeno na četiri dijela. Milujući ga po kosi, djed pojasni:
– Kako su godine prolazile, osim bake, u srcu su mi se nastanili tvoj tata, pa tvoja sestra i ti.
– Za koga čuvaš posljednju stranicu?
– Za novo srce, jednako veliko, ali samo s tvojim i sestrinim imenom.
– Gdje su nestali moj tata i baka?… – u čudu će unuk.
-Tata se preselio u srce tvoje mame, a baka u srce anđela koji je na nebu čuva od prošle godine.
(Nada Mihoković Kumrić)