Čovjek slijepac sjedio je na stepenicama pred jednom zgradom. Do nogu je stavio šešir, a ispred njega papir na kojemu je pisalo: “Slijep sam, pomozite mi, molim vas”.
Novinar, koji je onuda prolazio, zaustavio se i primijetio da je u šešir ubačeno samo par novčića. Nagnuo se, ubacio i on par novčića i bez traženja dopuštenja, uzeo papir, okrenuo ga i napisao novi tekst.
Tog istog popodneva novinar je navratio do slijepca i primijetio da je šešir gotovo pun sitniša i novčanica… Slijepac je prepoznao korak čovjeka i upitao ga nije li možda on onaj koji je napisao novi tekst na papiru i što je napisao?!
Novinar odgovori: “Ništa što ne bi bilo istinito – prepisao sam tvoje riječi ali na drugačiji način”, nasmiješio se i nastavio put.
Slijepac nije nikad doznao da je na njegovu komadiću papira pisalo:
“Danas je proljeće…a ja ga ne mogu vidjeti”.

Rating: 7.0/7. From 3 votes.
Please wait...