Jedan je opat običavao na vrlo zoran način poučavati mlađe učenike. Tako je svakog jutra bacao kamen na jedan kip koji je predstavljao pogansko božanstvo u ruševinama obližnjeg rimskog hrama. Uvečer je opat molio oproštenje.
– Oče, što to znači? – upitaju znatiželjni novaci.
– Kad u jutru bacim kamen na ovaj mrtvi idol, pokušava li se on izmaknuti? A kada se uvečer pokušavam ispričati, vide li mu se na licu tragovi taštine?
Dok su učenici još bili zatečeni poukom, opat dometne:
– Braćo moja, nas ovdje ima sedam monaha. Želimo li dugo ostati povezani, morate se ponašati kao ovaj kip. Nitko se ne smije srditi kad ga netko uvrijedi, niti se ne smije uznositi kada ga netko zamoli da oprosti.
Ljudevit A. Maračić
