“Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje.” (Isus)

Kimba je bio jedan od najvećih slonova u Africi. Bio je on i najmudriji i najjači pa su ga jednoglasno izabrali za vođu krda. Kimba je uvijek pazio i na vrijeme uočavao opasnosti koje bi se pojavile. Za krdo je pronalazio najbolje pašnjake gdje je trava bila ukusnija i granje savitljivo. Za velikih vrućina, vodio ga je na najbolja jezera, pa su pili i kupali se. Noću je Kimba stražario kako bi ostali mogli mirno spavati.

Kad bi se pojavio kakav problem, oči sviju bijahu uprte u Kimbu, a njegovo vedro raspoloženje ulijevalo je krdu pouzdanje. Ipak, jedna je opasnost sve zabrinjavala: bijeli čovjek. Kad bi ih otkrio, on bi ih sve poubijao da se domogne njihovih dragocjenih zuba. Kimba je zato neprestano bdio, i tek što bi naslutio blizinu bijelog čovjeka, poveo bi krdo na sigurnije mjesto.

Jednoga dana dogodilo se neizbježno. Skupina lovaca iznenada ih je zaskočila dok su se sklanjali u obližnju šumu blizu rijeke Eronko. Kimba je odlučno krenuo u borbu s lovcima. Rastjerao ih je, ali je bio ranjen. Teškom mukom dovukao se do mjesta gdje se sklonilo krdo, da ih umiri.

Lovci su tada opkolili šumu. Kimbino krdo nije imamo izlaza. Jedini izlaz bila je rijeka Eronko, ali nju nije bilo moguće prijeći.

Pala je noć pa su se lovci utaborili na rubu šume, planirajući ujutro pobiti slonove.

Krdo je gledalo ranjenog Kimbu kako se bori za život i jauče od bolova. Situacija je izgledala beznadna. Nakon poduže šutnje, Kimba se nekako podiže i pođe prema velikom drvetu koje je raslo blizu rijeke. Glavom i svim svojim snagama počeo ga je gurati. Kad su ostali shvatili što namjerava, pritekli su mu u pomoć. Nakon što su se dobro namučili, drvo je palo preko rijeke i tako ju premostilo. Sada su mogli jedan po jedan prijeći na drugu stranu. Pri svakom prijelazu drvo je sve više škripalo pod teretom. Kimba je ostao posljednji. Budući da je izgubio puno krvi, bio je na izmaku snaga. Ostali slonovi provirivali su s druge obale. Pridigao se nekako i pokušao prijeći, ali drvo nije  izdržalo njegovu težinu. Pukla je na pola. Kimba je pao u rijeku i utopio se. Krdo se spasilo zahvaljujući njemu.

Sljedećeg jutra lovci ne nađoše ni jednog slona u šumi, a nisu znali što se dogodilo. Na korijenima srušenog stabla pronašli su tragove krvi.

Jose Real Navaro “Mudrost odrastanja”