No jeste li primijetili kako, svoj sili informacija unatoč, nitko od astronauta ne spominje svoju duhovnu stranu? A nije uvijek bilo tako.
Prvo pozivanje na religiju datira od 12. travnja 1961. godine. Tada je, naime, Jurij Gagarin ispisao povijest tako što je postao prvi čovjek u svemiru. Tijekom leta je navodno izjavio kako ne vidi nikakvih bogova, što se u ondašnjem SSSR-u često citiralo u medijima.
Gagarin je zapravo bio religiozan i nije rekao ništa vezano za religiju tijekom, a niti poslije leta. Čak je nedugo nakon leta krstio kćer u crkvi, a spomenutu izjavu rekao je Nikita Hruščov, potpirujući anticrkveni stav sovjetskih vlasti, koje nisu trpjele nikakvih religija na svome tlu.
Još jedan slučaj dogodio se tri dana pred lansiranje prvoga Voshoda: kompletna prva posada misije otjerana je s lansirne rampe i zamijenjena drugom jer je otkriveno kako je majka jednoga astronauta – Židovka.
Daljnjih izleta s vjerom u SSSR-u nije bilo. Nitko nije bio voljan riskirati karijeru – možda čak i glavu – zbog svojih vjerskih stavova. Doduše, znalo se kako Sergej Koroljev, alfa i omega sovjetskog svemirskog programa, ide u crkvu i često prima pričest, ali hej, to je Sergej Koroljev. Bez nekih se ljudi ne može.
Za razliku od svojih sovjetskih kolega, američki astronauti nisu imali nikakvih zabrana u prakticiranju vjere. Na raspolaganju su mali čak i svećenike, zaposlene pri NASA-i kako bi ispunili duhovne potrebe svemirskih putnika.
Vjerskoj slobodi unatoč, o istoj nije bilo puno govora tijekom misija Mercury i Gemini, prva dva američka svemirska programa. Znalo se da su neki astronauti duboko religiozni – Edward White, primjerice – no u žustrim danima svemirske utrke ta tema nije bila u prvom planu.
Prvi istinski prelazak granice svemira religija je doživjela za Božić 1968. godine. Tada je, naime, Apollo 8 kao prvi svemirski brod s posadom pristigao u lunarnu orbitu. Posadu su činili katolik (Anders) i dva protestanta (Borman i Lovell), pa su smatrali prigodnim da jedan od najznačajnijih događaja u povijesti obilježe u božićnom duhu: pročitali su nekoliko redaka Knjige postanka s početka Biblije, zaželivši svim stanovnicima Zemlje sretan Božić.
Povratak Apolla 8 na Zemlju donio je svojevrsni antiklimaks, jer se NASA našla pod tužbom jedne ateistice, koja je smatrala neprimjerenim miješanje religije i deklarirano sekularne države.
Prva misija na lunarnu površinu ujedno je bila i prva tijekom koje se prakticirao vjerski obred na drugom nebeskom tijelu. Buzz Aldrin je u to doba bio aktivni član prezbiterijanske crkve, pa je sa sobom ponio kalež i hostiju. Po slijetanju na Mjesec pričestio se i pomolio, no zbog događanja nakon misije Apollo 8 cijeli je slučaj ostao godinama skriven od javnosti. Zanimljivo, Anders (Apollo 8) i Aldrin (Apollo 11) danas otvoreno kažu kako se danas osjećaju ateistima.
Sljedeće lunarne misije također su imale religijskih obilježja: na Mjesec je u više navrata nošena Biblija, a James Irwin, član misije Apollo 15, nakon povratka s Mjeseca osnovao je crkvenu organizaciju “High Flight Foundation” i u više navrata vodio ekspedicije koje su po planini Ararat tražile Noinu arku. Kao što je slučaj sa Aldrinovom pričešću, niti jedan gore navedeni slučaj nije dospio u javnost.
NASA je znatno popustila svoj stav u eri Space Shuttlea, pa je jednom prilikom papa Benedikt XVI razgovarao s posadom raketoplana Endeavour.
Danas astronauti koji su religiozni otvoreno slave vjerske blagdane u svemiru. Međunarodna svemirska stanica postala je pravo poprište susreta ljudi različitih kultura i religija, pa su ondje svoju vjeru prakticirali pripadnici više kršćanskih crkava, kao i nekolicina muslimana.
Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/jesu-li-astronauti-religiozni/#ixzz3vhEOQ9Fg
