Sklopljenih očiju dok u san tonem,
anđela svoga molitvom zovem.
Usnice mičem, šapućem tiho,
u svojoj sobi – ne čuje nitko.
Mrkla je noć, zla se ne bojim;
anđeo Božji uza me stoji.
Bilo na javi, ili u snu
uza me on je – uvijek je tu.
Zato se molim očiju snenih
i onda kada spava se meni.
