Hipotetski razgovor između znanstvenika i skeptika koji mrzi znanost
(Edward Feser – filozof)

Znanstvenik: Ti se šališ? Ako ne, predlažem ti da zapravo i pročitaš nešto o znanosti prije nego što je kritiziraš.
Skeptik: Već sam puno pročitao o tome, u komentarima na blogovima. I zašto bih trošio svoje vrijeme na čitanje takvih stvari. Ja već znam da je to sve glupost. Jesi čuo sve primjere koje sam upravo dao?
Znanstvenik: Ne, sve si pogrešno shvatio. Potpuno si iskrivio sve što znanstvenici zapravo kažu. Nije nimalo blesavo kao što ti misliš. Zapravo, nije uopće blesavo, ali prvo moraš zapravo nešto i pročitati da bi to shvatio.
Skeptik: Znači negiraš da fizičari vjeruju u kvarkove? Kojeg okusa je tvoj kvark, čokoladni ili od vanilije. Negiraš li da smo svi nastali od majmuna?
Znanstvenik: Nitko ne tvrdi da su majmuni rodili ljude, to je smiješna karikatura. Naravno da ne negiram kako fizičari vjeruju u kvarkove, ali pogrešno si shvatio što oni misle kada im pridodaju “okuse”. Ne misle doslovno da oni…
Skeptik: Aha, znači radi se o mlaćenju prazne slame. Vidiš, samo dokazuješ ono što ja tvrdim.
Znanstvenik: Ne, to nije mlaćenje prazne slame. Radi se o tehničkoj terminologiji.
Skeptik: Aha, vidim, neš’ ko čarobni uroci. Zato govore o “okusima” i “čarobnom kvarku”. Samo si kopaš dublju jamu.
Znanstvenik: Zapravo, ti si kopaš jamu, a ne ja. Znanstveni ne misle na to kada kažu “okus”, da znaš nešto o fizici shvatio bi to.
Skeptik: Vidiš, svaki put kad raspravljam sa ljudima poput tebe, stalno se žalite kako vas nitko nije dobro razumio. Uvijek kažete nešto tipa “Odi pročitaj policu knjiga i vrati se kad ćeš znat o čemu pričaš”. To je kao da da sluga Golog cara kaže klincu da ode i pročita učene radove grofa Roderiga o finoj koži carevih čizama.
Znanstvenik: Koja besmislena analogija. Samo potičeš na nova pitanja. O tome možemo li znanost usporediti sa Pričom o golom caru je upravo i ono o čemu raspravljamo.
Skeptik: U redu, pristajem. Objasni mi onda. Dokaži mi sad i ovdje u ovom komentaru da je znanost vrijedna mog vremena, da nije obično praznovjerje, laž i fanatizam za što već znam da je. I nemoj se sad raspričati kao što to obično ljudi poput tebe naprave, i nemoj se referirat na neke znanstvenike za koje bih trebao znati ili knjige koje sam trebao pročitati.
Znanstvenik: Što je ovo, poziv pred sud? Kako bih trebao objasniti kompleksna područja poput kvantne fizike, evolucijske biologije ili kemije, da zadovoljim nekog neprijateljski raspoloženog poput tebe u samo nekoliko rečenica? Osim toga, toliko toga si pogrešnog rekao da ne znam ni gdje bih počeo! Ako odgovorim ukratko reći ćeš mi da izbjegavam ono što nisam spomenuo, a ako odgovorim dugo reći ćeš da sam dosadan. Ali zašto ti uopće trošiš vrijeme ovdje? Zašto ne pročitaš radove nekih stvarnih znanstvenika? Nalaze se blizu u knjižnici ili knjižari ako ih stvarno želiš shvatiti.
Skeptik: Znao sam. Nećeš se braniti jer znaš da ni ne možeš. Uostalom, raspravljati s tobom samo znači da ćeš steći neki kredibilitet. Upravo zato vas neobrazovane, iracionalne fanatike trebaju ušutkati načitani, tolerantni ljudi otvorena uma poput mene. Znanost je glupost i ti to dobro znaš. To je tako očito. Dakle zašto ne ideš kući i jedeš svoje ukusne kvarkove i vežeš jedanaesterodimenzionalne žnjiravce? Ja ću bit ovdje u svojoj zajednici utemeljenoj na stvarnosti i čitati ću svoj primjerak The Science Delusion.
Naravno, svi bi se zgražali nad skeptikom. I to s pravom. Ali zamjenom pojmova “znanost”, “fizičari”, “kvarkovi” i slične sa “teizam, “filozofi”, “Bog” dolazimo u našu svakodnevicu, među tipične nove ateiste.
No, nemojte očekivati da će uskoro progledati. Iznimno je teško reći “Bio sam u krivu.” Priznanjem svojih pogrešaka novi bi ateisti u stvari rekli “Upravo sam ona vrsta osobe kakve sam glasno, jasno i opetovano prozivao i ismijavao, a mržnja prema njima mi daje smisao identiteta i samovrednovanja.” To iziskuje gotovo nadljudski stupanj poštenja i hrabrosti tako da, iako će možda koji novo-ateistički galamdžija shvatiti što u stvarnosti predstavlja, za očekivati je da će većina njih i dalje nastaviti svojim putem u intelektualnu i moralnu tamu. Naravno, sve u ime razuma i morala.
prilagođeno s bloga: http:/katoliksdnakace.blogspot.hr