Jednoga sajamskog dana neki je seljak svratio u dupkom punu gostionicu na objed. Sjeo je k stolu za kojim su već sjedili drugi gosti i naručio obrok. Kad je jelo stiglo, sklopio je ruke i pomolio se. Ljudi koji su sjedili oko njega promatrali su ga radoznalo i s podsmjehom. Jedan je mladić upitao: “Vi se u svojoj kući uvijek ovako molite? Zar se doista svi molite?””
Seljak, koji je počeo mirno jesti, odgovori:
“Ne, i kod nas na selu ima onih koji se ne mole.”
“Ma nemoj”, nastavi mladić smijući se. “A koji se to ne mole?”
“Pa”, odgovori seljak, “ne mole se, primjerice moje krave, magarac, svinje…”
