Sveta Monika – zaštitnica pustolova, majki, otpalih od vjere

Sveta Monika majka je znamenitog kršćanskog teologa Aurelija Augustina, koji je upravo zahvaljujući njoj prihvatio kršćanstvo, postao milanskim biskupom, a kasnije iscrpno opisao njen život i kršćanske vrline u Ispovijestima. Zagovornica je odlutalih od vjere i pustolova, zaštitnica majki, obitelji i udovica.

Rođena je u Tagasti u Numidiji (današnji Alžir) u odličnoj kršćanskoj obitelji iz koje je baštinila dobar odgoj i ljubav prema mudrosti. Udala se za Patricija, gradskog službenika koji je bio pagan (pripadnik politeističkih religija). Iako nije previše mario za religiju, Patricije se, zajedno sa svojom majkom, loše odnosio prema Moniki. Nije ju poštedio ni bračne nevjere. Monika je strpljivo podnosila njegove ispade srdžbe i njegove nevjere. Rodila mu je troje djece – sinove Augustina i Navigija, te kćer Perpetuu.

S vremenom, videći strpljivu ljubav i mudrost svoje žene, Monikin se muž preobratio na kršćanstvo. Negdje baš u to vrijeme sin Augustin je postao “nemiran” i prilikom studija u Kartagi prihvatio manihejstvo. Majka ga je punih sedamnaest godina nastojala preobratiti ustrajnim molitvama, suzama i trpljenjima. Njezine suze i molitve nisu bile uzaludne. Veliki milanski nadbiskup Ambrozije, suosjećajući s majkom izgubljenog sina rekao joj je da sin tolikih suza ne može propasti. I zaista, u Augustinovim ispovijestima, vjerojatno naspotresnijem djelu kršćanstva u IX. glavi se jedan od najljepših opisa majke u književnosti.

Monika je slijedila Augustina na njegovu putu u Rim i u Milano 385.-e godine. Majka je išla za njim drugim brodom, doživjevši na moru strašnu oluju. Došla je u Rim, ali ga ondje nije našla. Dostigla ga je u Milanu i našla slobodna od manihejskih zabluda, ali još uvijek neodlučna pred kršćanskom vjerom. Ostala je uz njega sve do obraćenja. S njime se povukla na malo imanje Cassiciacum. Poslije toga su se vratili u Milano, gdje se Augustin spremao za krštenje i primio ga 24. travnja 387.

Nakon Augustinova krštenja krenula je put Afrike, ali se na brodu razboljela. Umrla je u Ostiji, na ušću Tibera, čekajući lađu za dalji put.

Svetu Moniku slavimo  kao ženu izvanrednih naravnih i nadnaravnih vrlina. Resila ju je silna jakost duha, oštroumnost i profinjena osjećajnost. A od nadnaravnih vrlina: nepokolebljivo pouzdanje, postojana molitva, razmatranje Svetoga pisma, poštivanje crkvenoga autoriteta. Njezine se relikvije veoma časte u crkvi Sv. Augustina u Rimu, a pučka je pobožnost slavi kao uzor i zaštitnicu kršćanskih majki.

izvor: bitno.net i hr.wikipedia.org

No votes yet.
Please wait...