Dobri papa, Ivan XXIII., bio je poznat po svojoj duhovitosti, spontanosti i mudrosti. Jednog dana u audijenciju mu je došao novoimenovani biskup. U kratkom razgovoru biskup se potužio papi da mu nova služba ne da spavati.
“Otkad ste me imenovali za biskupa ja jednostavno ne mogu ni oka sklopiti”, govorio je, “po cijele noći me muče teške brige.”
“O”, uzdahne papa Ivan Dobri i pogleda biskupa s puno razumijevanja, “prvih tjedana, nakon što sam postao papa, i meni se događalo isto tako. Ali, onda sam jednom vidio svojeg anđela čuvara koji mi je šapnuo: ‘Ivane, ne smatraj se toliko važnim…!’ I od tada opet spavam.”
