Jedne noći – Dobriša Cesarić

Te noći pisah sjedeć’ posve mirno,

Da ne bih majci u susjednoj sobi

Škripanjem stolca u san dirnuo.

A kad mi koja ustrebala knjiga,

Sasvim sam tiho išao po sagu.

U svakoj kretnji bila mi je briga

Da staričicu ne probudim dragu.

I noć je tekla spokojna i nijema.

A tad se sjetih da je više nema.

Please wait...