Te noći pisah sjedeć’ posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirnuo.
A kad mi koja ustrebala knjiga,
Sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu.
I noć je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je više nema.
