Iz života pustinjskih otaca – pps
Biti vedar, duhovit i radostan znači misliti na Boga i bližnjega.
Pustinjak je popravljao krov svoje ćelije a novak ga je promatrao. Kad je starcu to dodijalo upita ga: – Što gledaš? Želiš li naučiti kako se zabijaju čavli? – Ne, želim vidjeti što kaže pustinjak kad se čekićem udari po prstu. I druge duhovitosti posložene u prezentaciju.
.
IZ ŽIVOTA PUSTINJSKIH OTACA
Biti vedar, duhovit i radostan znači misliti na Boga i bližnjega.
“Biti žalostan to znači uvijek misliti na sebe” govorio je otac Hilarion.
Na grobu jednog pustinjaka pisalo je: Ovdje leži otac Serafin, usmrćen magarećim kopitom. Braća još osjećaju bol.
Pustinjak je popravljao krov svoje ćelije a novak ga je promatrao. Kad je starcu to dodijalo upita ga: – Što gledaš? Želiš li naučiti kako se zabijaju čavli?
– Ne, želim vidjeti što kaže pustinjak kad se čekićem udari po prstu.
Neki se monah potužio svom duhovniku: – Oče, u ovom samostanu nitko ne obraća pažnju na mene. – Oprosti, brate, nešto sam se zamislio. Što si ono rekao.
Mladi monah zatraži savjet od oca Mojsija: Oče, razumijem kako se može griješiti rukama, očima, ustima, ušima. Ali kako se može griješiti nosom? – Gurajući ga u tuđe stvari!
Kad je u pustinju došao mladi obraćenik, upita svoga pustinjaka: – Oče, moram li sada posve napustiti svijet? – Ne boj se, reče mu starac, ako tvoj život bude zaista kršćanski svijet će napustiti tebe.
Kad je otac Besarion krenuo u pustinju, seoski mladići mu se rugali: – Kamo ćeš, Besarione? Đavao je mrtav? – Onda primite moju sućut. – odgovori ovaj.
Neki pustinjak upita starijeg brata: – Što misliš je li bolje slijediti razum ili srce? – Srce.
– Zašto? – Srce ti govori koje su tvoje dužnosti, a razum smišlja kako da ih zaobiđe.
Neki starac upita svog subrata: – Što ti se čini o ocu Marku kao propovjedniku?
– Podsjeća me na velikog oca Antuna. – Ali otac Antun nije bio propovjednik.
– Zato me i podsjeća na njega.
Monah pokuca na vrata subratove ćelije kad odjednom začuje lavež. Iz ćelije začuje glas: – Uđi brate. – A tvoj pas? – Znaš li da pas koji laje ne grize. – Znam, ali zna li pas?
U Skitijskoj pustinji živio pustinjak obdaren darom proroštva: Nekome je prorokovao: Slijedećih pet godina imat ćeš težak život. – A zatim? – Zatim ćeš se naviknuti.
U jednom asketskom samostanu neki je starac protestirao: – Ne znam čemu služi dnevni red kad monasi uvijek kasne. – Opat odgovori: Kako bi ti znao da kasne da nema dnevnog reda.
Neki učeni antiohijski monah upita oca Šimuna: – Oče, što je za tebe stvarnost? – Stvarnost je bila nešto dobro i jednostavno dok ljudi nisu utuvili u glavu kako moraju protumačiti što je stvarnost.
prema knjižici Duhovitost duhovnih monaha Doroteja
