Ivan Krstitelj u doba milosrđa – razmišljanje

U vremenima u kojima živimo čovjek ne može a da ne pomisli koliko je Ivan Krstitelj samo bio nemilosrdan.

Je li stvarno trebao suditi o slabosti kralja Heroda? Nismo li svi grešnici? Nismo li svi ranjena stvorenja, kojima je potrebno milosrđe? Nismo li pozvani da obraćamo jedni druge? Je li Ivan Krstitelj mislio da zna sve odgovore? A što je s elementarnom razboritošću? Je li pastoralno kritizirati jadnoga grešnika, i time ga možda navesti da još više zgriješi? A Saloma i Herodijada? Što je postigao? Taktika zastrašivanja nikad ne uspijeva.

Umjesto toga trebao se Ivan ograničiti na to da veliča radost monogamije, i da obraća svojim radosnim primjerom. Jer njegov bi primjer bio zarazan; ne postoji bolji način obraćanja nego što su radost i ljubav.

Očito je Ivan sve krivo shvatio, te se njegovo zanemarivanje pastoralnog obzira pokazalo naposljetku kao promašaj.

Doista, Franjo bi se ponašao sasvim drukčije. On bi se posavjetovao s kojim prijateljem rabinom pa zaključio: ako kralj Herod nastoji služiti svojem Bogu, tko sam ja da mu sudim?

Naime Ivan Krstitelj živio je u doba gnjeva, dok Franjo, naprotiv, živi u doba milosrđa, doba u kojem Duh Sveti nadahnjuje ljude da postupaju drukčije. Da budu pastoralni. Inkluzivni. Milosrdni. Krajnje, krajnje skromni. Neopterećeni prošlošću.

Franjin pogled uprt je u budućnost: u svijet bez ratova, siromaštva i nepravde, jer Duh Sveti danas nadahnjuje nove ljude da čine ono što negdašnji ljudi nikad ne bi mogli postići. Ivan Krstitelj krstio je vodom; Franjo krsti milosrđem i inkluzivnošću. Pogledajte koliko tviterskih sljedbenika ima!

Doista, kad razmislimo, taj Ivan Krstitelj baš je neki Metuzalem.

izvor: http:tomablizanac.blogspot.com 

Please wait...