Vratiti ću se,
da još jednom prošetam tvojim ulicama,
da slušam cvrkut ptica u krošnjama drveća,
da smijem se djeci što trče po cesti.
Tvojim ulicama, ulicama bez potoka krvi,
bez zvukova bola.
Jer, odvedoše me,
odvedoše me tog hladnog studenskog dana
krvavom cestom u mrak.
Odvedoše me, a nije bilo vrijeme za šetnju tih dana,
ni ptica, ni djece, ni sunca.
Al, vratiti ću se.
Dok i u jednom srcu svjetlo ljubavi gori
ja biti ću tu, svjetlo ljubavi,
za Tebe moj Grade.
