Pozdrav svima, simpatični prijatelji… Pažnja! Stiže vam netko koga ćete odmah prepoznati: ima težak, ali siguran korak, odjeven je u biskupsko odijelo, na glavi nosi mitru, u ruci ima štap, lice mu je dobroćudno i prekriveno gustom bijelom bradom i djeci dijeli darove.

“Sveti Nikola!” čini mi se da je netko povikao. Upravo tako… dopala me i ta avantura da budem predstavljen kao lik dobroga biskupa koji dijeli darove. Ako me netko od vas već poznaje, vjerujem da će me upitati: “Kako se to dogodilo, sveti Nikola?”

Uistinu, bio sam biskup u Miri u Liciji (jedna pokrajina u današnjoj Turskoj) i ostao biskup sve dok se Isusu nije svidjelo pozvati me k sebi. Mnoge sam stvari činio i govorio, ali ljudska su srca zapamtila samo veliko dobro koje sam želio svima jer mi je Bog darovao dobru dušu koja je znala suosjećati sa siromašnima, malenimma, slabima, potlačenima i onima u opasnosti. Tako su me muškarci i žene, djeca i odrasli, počeli zazivati u svim životnim prilikama i neprilikama, a ja sam se uvijek rado odazivao.

Zazivali su me kao zaštitnika mornari (koliko je samo opasnosti i brodoloma bilo u stara vremena!), putnici u nevoljama, zatvorenici u tamnicama, zlostavljani robovi, potlačeni pod silnicima, zatim još i bolesnici svih vrsta, a osobito oni koji bi oboljeli od kuge, koje se plašio čitav narod, pa izgladnjeli od strašne bijede, pokradeni… Da samo znate kolikim prijateljima sam pomogao i nastavljam pomagati!

A ono što me osobito čini sretnim je to što sam zaštitnik djece! Zbog svega toga su me kršćani uvijek jako voljeli. Posvetili su mi tolika mjesta, crkve, samostane i kapele, upravo kao velikom prijatelju: najprije na Istoku, a potom u Bariju, gdje su 1087. godine neki mornari donijeli moje tijelo koje je do tada bilo pokopano u MIri.

Jeste li već čuli, prijatelji moji, za svetoga Nikolu iz Barija?

Ta osoba nije nitko drugi doli opet ja. U Miri su bili Turci, a kršćani Apulije željeli su da budem s njima u Bariju. Sagradili su mi prekrasnu crkvu, i ja već šesnaest stoljeća nastavljam slušati molitve svih, a čini mi se kao da sam tek počeo… Na prvo mjesto uvijek stavljam upravo djecu.

Eto zašto me pučka mašta pretvorila u dobroga pastira koji donosi djeci darove. To mi ne smeta. Štoviše, sretan sam svaki put kada neko dijete na taj način misli na nebo, jer mu mogu dati put koji uzimam izravno iz Isusovih ruku.

Sve u svemu, Bog mi je dao veliki dar da mnoge osobe imaju u mene povjerenja, a nadam se da ćete i vi biti među njima jer želim biti vaš dobar prijatelj.

Znate, ima još jedna velika i lijepa stvar koja mi jako leži na srcu. Još ste uvijek mali, ali siguran sam da ćete me razumjeti. Pored svih dobrih želja koje ljudi imaju za treće tisućljeće, jako želim da svi kršćani ponovno postanu jedno srce i jedna duša, bez podjela i neslaganja.

Uzmite zemljopisnu kartu i pronađite grad Bari pa će vam sve biti jasnije i moći ćete razumjeti moju želju.

Bari je od svih gradova Italije najbliži onome dijelu Europe gdje se nalazi grčka Crkva, koja se prije puno stoljeća odvojila od Katoličke Crkve, koja je naša. U Bariju je 1098. godine papa Urban II. sazvao važan sabor kako bi se kršćani ponovo ujedinili, ali taj put bilo je bezuspješno. Od tada je Bari ostao grad u kojemu se puno moli i susreće kako bi se konačno dogodilo ujedinjenje svih kršćana.

Pomozite mi i vi svojim molitvama, svojim djelima mira i zajedništva kako bi se ponovno zašila ta strašna poderotina. Sada je trenutak za divan zagrljaj mira između svih onih koji vjeruju u Krista.

To je ono za čime najviše čeznem. Dakle, prijatelji, hoćete li mi i vi, koji ste zakoračili u 21. stoljeće, pomoći? Još više, učinimo zajedno da to za sve bude najveći događaj u trećem tisućljeću!

Hrabro u djelima… sveti Nikola je s vama!

Uputit ću vam jedan poziv: razmišljajte o meni kao o svecu s darovima, kako biste se natjecali sa mnom i postali i vi sami djelitelji dobara, istine i mira.

 (Pietra Palto – Sveci zaštitnici Europe)

No votes yet.
Please wait...