Što nam to donosi ova Jubilarna godina milosrđa? Najbolje ćemo odgovor pronaći u buli pape Franje „Lice milosrđa“ kojom je najavio ovu izvanrednu godinu. Koje su njegove upute i želje za Jubilarnu godinu milosrđa koja je započela 8. prosinca 2015. godine na blagdan Bezgrješnog začeća otvaranjem Svetih vrata u bazilici sv. Petra u Rimu, a završiti će 20. studenoga 2016. godine?

Koje je to Lice milosrđa? Papa odgovara: „Isus Krist je lice Očevog milosrđa. U ovim riječima može se dobro sažeti tajna kršćanske vjere. Milosrđe je postalo živo i vidljivo u Isusu iz Nazareta, dosežući u njemu svoj vrhunac.“ Dalje gleda milosrđe kao most koji spaja Boga i čovjeka, otvarajući naša srca nadi da smo, usprkos našoj grješnosti, zauvijek ljubljeni i želi naglasiti da će simbol toga biti Sveta vrata (za tu priliku nazvana Vrata milosrđa) kroz koja će svatko tko uđe iskusiti ljubav Boga koji tješi, oprašta i ulijeva nadu.

Otvaranje zazidanih „zlatnih vrata“

Što je to jubilarna/sveta godina? Prvi je svetu godinu proglasio papa Bonifacije VIII. 1300. godine i po njegovoj zamisli trebala se ponavljati svakih stotinu godina. Papa Klement VI. razliku je smanjio na pedeset godina (1343.), Urban VI. je odredio (1389.) da se sveta godina slavi svake trideset tri godine, na spomen Kristova vijeka, a Pavao II. je odlukom od 19. IV. 1470. smanjio razmak na dvadeset pet godina. U posebnim prilikama papa može proglasiti izvanrednu svetu godinu, kao što je to učinio Pio XI. 1933., prigodom tisuću devetstote godišnjice Kristove smrti. Posljednji se put sveta godina slavila 2000. godine. Otvara ju papa prije prve božićne večernje udarcem čekića na zazidana „zlatna vrata“ (porta aurea), jedna od ulaznih vrata u Baziliku sv. Petra u Rimu, koja se potom otvore, a nakon godinu dana ponovno se zazidaju. Papinski legati istodobno otvaraju i zatvaraju odgovarajuća vrata u trima drugim velikim bazilikama u Rimu (Sv. Ivan Lateranski, Sv. Marija Velika i Sv. Pavao izvan zidina). Uvjete za dobivanje potpunoga jubilarnog oprosta objavljuje papa, od doba Grgura XIII., na blagdan Uzašašća prije početka svete godine.

Zanimljiva je podudarnost početka i završetka ove jubilarne godine jer možemo reći da započinje s Kraljicom (Bezgrešna), a završava s Kraljem (Krist Kralj). Papa također želi naglasiti da će se otvaranje samih Svetih vrata dogoditi i na pedesetu godišnjicu zatvaranja Drugoga vatikanskog koncila te citira sv. papu Ivana XXIII.: „Sada Kristova Zaručnica želi koristiti lijek milosrđa radije nego uzeti oružje strogosti… Katolička se Crkva, dok visoko drži baklju katoličke istine na ovom Ekumenskom koncilu, želi svima pokazati kao majka puna ljubavi; strpljiva, srdačna, potaknuta suosjećanjem i dobrotom prema svojoj odvojenoj djeci“.

Milosrđe je snaga koja nas probuđuje u nov život

„Milosrđe je sam temelj crkvenog života. Sva bi njezina pastoralna aktivnost trebala biti okupljena nježnošću koju predstavlja vjernicima; ničemu u njezinim propovijedima ili svjedočanstvima prema svijetu ne smije nedostajati milosrđa. Sama vjerodostojnost Crkve se očituje u tome kako pokazuje milosrdnu i suosjećajnu ljubav. Crkva „ima beskrajnu želju iskazivati milosrđe.“ Ono što je vjerojatno Papu potaklo na proglašenje ove izvanredne godine milosrđa nalazimo u sljedećim riječima: „Možda smo odavno zaboravili kako pokazati i živjeti put milosrđa. S jedne strane iskušenje da se usmjerimo isključivo na pravdu nam je uzrokovalo da zaboravimo da je to tek prvi, iako potreban i nezamjenjiv korak. Ali Crkva treba ići dalje od toga i težiti prema višem i važnijem cilju. Milosrđe je snaga koja nas probuđuje u nov život i u nama uspostavlja hrabrost da s nadom gledamo u budućnost“, završava Sveti Otac Franjo.

Papa nas poziva na „ovu Jubilarnu godinu u svjetlu Gospodinovih riječi: Milosrdan kao Otac. Evanđelist nas podsjeća na učenje Isusa koji kaže, „pa budite dakle i vi milosrdni kao što je milosrdan vaš Otac!“ (Lk 6,36). To je program života koji iako je zahtjevan je pun radosti i mira. Isusova je zapovijed usmjerena prema svakome tko je voljan slušati njegov glas (usp. Lk 6,27). Stoga, kako bismo bili sposobni za milosrđe, moramo prvo biti na raspolaganju za slušanje Riječi Božje. Što znači ponovo otkriti vrijednost tišine kako bi razmatrali Riječ koja nam dolazi. Na taj će način biti moguće razmatrati Božje milosrđe i prisvojiti ga kao svoj stil života“.
Papa dalje u buli naglašava neke konkretne točke koje se mogu iskoristiti tijekom ove jubilarne godine milosrđa kako bismo je što intenzivnije proživjeli. Neke od njih su hodočašća, duhovna i tjelesna djela milosrđa, povratak redovitom prakticiranju sakramenata osobito sakramenta pomirenja, itd.

Potpuni oprost – oslobađa od svake vremenite kazne

Samo jedan aspekt od svih ovih konkretnih primjera koje Papa donosi su hodočašća. „Praksa hodočašća ima posebno mjesto u Svetoj godini jer predstavlja putovanje koje svaki od nas napravi u ovom životu“, naglašava papa Franjo te dodaje: „Sam život je hodočašće, i ljudsko biće je putnik, hodočasnik koji putuje napredujući putem do željenog odredišta“. Samo hodočašće pomaže nam slijediti Isusov način života. Idući kroz život prema vječnome cilju pozvani smo imitirati Njega kroz tri koraka. Ne suditi – oprostiti – darivati! Zato će tijekom ove godine milosrđa u svakoj biskupiji biti označeno nekoliko mjesta kojima će vjernici na poseban način hodočastiti tijekom jubileja.

Čineći ova hodočašća dolazimo u priliku dobiti potpuni oprost. Papa Pavao VI. kaže: „Oprost se dobiva po Crkvi koja se, snagom vlasti vezivanja i odrješivanja, što ju je dobila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina, te mu otvara riznicu zasluga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć tom kršćaninu, nego i potaknuti ga na djela pobožnosti, pokore i ljubavi“. Vremenite kazne ostaju zato što grijeh nikada ne ranjava samo mene i nije samo moja osobna stvar. Svaki grijeh rana je Crkvi i zato nam je Gospodin pružio po toj istoj Crkvi priliku za potpuni oprost.

Otpuštanje vremenitih kazni dolazi uz određene uvjete, a njih svodimo na ova četiri osnovna:
1. Treba se nastojati obratiti, kloniti se teškog grijeha i grješne prigode;
2. Obavezno probuditi nakanu da se želi primiti potpuni oprost;
3. Na svetoj misi se pričestiti, a ako je potrebno, i prije ispovjediti;
4. Moliti po nakanama Svetoga Oca nakon pričesti (ne moliti za Papu nego na njegove nakane). Obično se moli Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Ako se ovi uvjeti zadovolje, dobiva se potpuni oprost, a to je onaj oprost koji oslobađa od svake vremenite kazne koju smo zaslužili svojim grijesima, koji jesu oprošteni, ali samo u segmentu krivnje i vječne kazne. Potpuni oprost može se primiti samo jednom na dan.

tekst prema: vlč. Boris Jozić www.pastoralmladih.hr

No votes yet.
Please wait...