Zanimljiv kratki video zapis “Postoji li Bog?”koji prikazuje razgovor teista i ateist poslala E.P.
Čovjek je otišao u brijačnicu ošišati svoju kosu i skratiti bradu kao i obično. Počeo je pričati sa brijačem. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.
Brijač je rekao: “Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da Bog postoji kao što si ti to rekao.” “Zašto si to rekao?” – upitao je čovjek.
“Pa to je tako jednostavno, samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji; bi li bilo toliko bolesnih ljudi? Bi li bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti Boga koji dopušta ove stvari.” Čovjek je zašutio jedno vrijeme misleći se jer nije želio odgovoriti bez argumenata.
Brijač je završio svoj posao, i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan). Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao brijaču: “Znaš što? Brijači ne postoje: “Kako ne postoje?” – upitao je brijač. “Ne!” – čovjek je uzvikuo. “Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo neurednih ljudi, kao što je onaj na ulici: “Ma brijači postoje samo što ljudi ne dolaze k njima.” “Točno!”- potvrdio je čovjek i nadodao: “Isto tako i Bog postoji samo ljudi ne dolaze k Njemu!”
Postoji li Bog Lave – pps
.
.
.
Upotreba – pps o kršćanstvu
Jedan proizvođač sapuna reče: kršćanstvo nije ništa postiglo, premda se propovijeda već 2000 godina još ima zlih i pokvarenih ljudi…
,
Grof Rajevski upita Tolstoja:
“Lave Nikolajeviču, kako da znam da postoji Bog?”
Tolstoj uzvrati: “Sergeje Rajevski, ti si znanstvenik i gledao si kroz mikroskop?”
“Da” – reče grof.
Tolstoj: “Jesi li se ikada zapitao zna li onaj mikrob postojiš li ti?!”
Postoji li Bog – pps
Poučna priča o Božjoj opstojnosti.
– Da Bog postoji ne bi bilo patnje i boli. Ne mogu zamisliti Boga koji dopušta takve stvari.
– Da brijači postoje ne bi bilo neurednih ljudi na ulici.
– Brijači postoje samo što ljudi ne dolaze k njima.
– Bog postoji samo što ljudi ne dolaze k NJEMU!
Kako mogu znati da Bog postoji?
Gledajući svoju baku kako moli krunicu sjedeći na klupi uz obalu mora unuka joj se približi i upita:
– Bako, kako mogu znati da stvarno ima Boga?
Baka je uze za ruku i povede prema moru. Dade joj kamen u ruku i reče:
– Baci ovaj kamen u more?
Djevojčica uzme kamen i baci ga, a onda upita baku.
– Zašto sam ovo učinila?
– Vidiš li kamen koji si bacila?
– Ne vidim, bako!
– Onda taj kamen ne postoji – nasmija se baka.
– Kako ne postoji? Vidim krugove koji se oko njega šire površinom mora.
– Tako je i Bogom.
– Kako? Ne razumijem! – djevojčica zbunjeno pogleda baku.
– Bog je bacio svoju klicu u naš život, u naše srce, i tu ostao. Ne vidimo ga, ali po onim krugovima čežnje za njim, koji se neprestano šire našim srcem znamo da ga ima.
autor nepoznat
Sveučilišni profesor postavio je studentima pitanje: “Je li Bog stvorio sve što postoji?”
Jedan student mu je smjelo odgovorio: “Da, Bog je stvorio sve što postoji!”
“Bog je sve stvorio?” upita profesor još jednom.
“Da, profesore” odgovori student.
Profesor će potom: “Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!”
Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.
Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
“Naravno” odgovori profesor.
Student ustane i reče: “Profesore, postoji li hladnoća?”
“Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?”
Studenti su se zahihotali na kolegino pitanje.
Mladić je odgovorio: “Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je nedostatak topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prijenosi energiju.
Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.”
Student nastavi s pitanjem: “Profesore, postoji li tama?”
Profesor odgovori: “Naravno da postoji.”
Student će na to: “Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo nedostatak svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju.
Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.”
Na kraju, mladić upita: ” Profesore, postoji li zlo?”
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: “Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima… u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.”
Na to će student: “Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi.
Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.”
Profesor je sjeo. Mladić se zvao Albert Einstein…
autor na žalost nepoznat
.
Postoji li zlo Einstein – pps
Razmišljanje Alberta Einsteina o postojanju Boga.
Na Sveučilištu u Chicagu svake se godine organizira izlet na kojem se debatira o vjeri. Jedne su godine pozvali dr. Paula Tillicha i on je dva i pol sata “dokazivao” da je Isusovo uskrsnuće lažno. Citirao je razne znanstvenike i teologe, te zaključio da je, pošto nema povijesnog dokaza uskrsnuća, vjerovanje Crkve krivo. Potom je zapitao ima li tko pitanja.
Nakon kojih tridesetak sekundi jedan je stari čovjek, ustao u pozadini. “Doktore Tillich, ja imam jedno pitanje”, rekao je dok su svi uperili svoj pogled u njega. Posegnuo je rukom u svoju vrećicu i izvadio jabuku, te ju počeo jesti. “Doktore Tillich … (njam, njam, njam) … moje pitanje je jednostavno … (njam, njam, njam) … nikada nisam pročitao knjige koje ste vi pročitali … (njam, njam, njam) … i ne znam napamet biblijske stihove na originalnom grčkom … (njam, njam, njam).” Dovršio je jabuku. “Sve što želim znati je – da li je ova jabuka što sam je pojeo bila kisela ili slatka?”
Dr. Tillich je zastao na trenutak, te potom odgovorio: “Ne mogu Vam odgovoriti na to pitanje, jer ju nisam kušao.” Starac je bacio ogrizak jabuke u svoju izgužvanu papirnatu vrećicu, pogledao dr. Tillicha i mrno rekao: “Niste kušali niti mog Isusa.” Preko tisuću prisutnih nije se moglo suzdržati. Gomila je počela pljeskati i podvikivati s radošću. Dr. Tillich je zahvalio svojim slušateljima te odmah otišao.
Jesi li ti kušao Isusa?
” Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe “
(Ps 34,9)
Jesi li kušao Isusa – pps
O mudrosti jednostavnih ljudi u pitanjima vjere. Jedan je čovjek debatirao o “lažnom” Isusovu uskrsnuću…