Bio jednom jedan Kralj koji nije bio kao drugi kraljevi. Bio je posve neobičan. Mnogi nisu ni znali da je on kralj, ali su osjetili da mu moraju poklonili svoje srce.

Počet ćemo njegovu životnu priču od samog početka.

Još prije nego što se rodio došao je glasnik njegovoj majci i rekao: – Ne boj se. Ti ćeš roditi sina. On će biti velik. Bit će Kralj. Njegovo kraljevstvo će biti veliko i neće imati kraja.

Iako se silno iznenadila dolasku neobična nebeskog glasnika, a još više njegovoj poruci, povjerovala je u glasnikovim riječima. I stvarno. Rodio se Sin. Ali ne u dvorcu, ni u sjajnoj palači, ni u lijepoj udobnoj kući, nego u jednoj hladnoj i siromašnoj štalici.

Kad se rodio, nitko nije ni znao da je Kralj rođen. Ali veliko svjetlo je zasjalo i anđeli su se spustili s neba i pjevali o Njemu dok je bio Dijete. Javili su nekim skromnim, običnim ljudima da se rodio Kralj Kraljeva. Svojom pojavom označili su koliko je njegovo rođenje silno važno. A kralj koji je tada vladao u zemlji naredio je da se novoga kralja smakne dok je još malen. Stoga je skupa sa svojom majkom i njezinim mužem bježao u tuđu zemlju.

Posije toga ništa se neobično nije događalo u njegovu životu. Sve je bilo više manje kao i kod drugih ljudi, osim što u njihovoj obitelji nije bilo svađa i sukoba.

I tako je prošlo oko trideset godina. U tridesetoj godini života ovaj silno neobični kralj ostavlja svoju kuću i počinje putovati zemljom. Ljudima je govorio: Približilo se moje kraljevstvo. Ono je tu među vama. Ali ljudi nisu razumjeli. Pitali su: – A gdje su ti gradovi, tvrđave, kule, gdje su granice tvoga kraljevstva, gdje ti je vojska i tvoji dvorjani? Zašto ne radiš velike gozbe za izabrane goste? Zašto ne radiš parade za narod?

Kralj je na takva pitanja odgovarao: Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Moje kraljevstvo je u srcima ljudi.
I nikad taj neobični Kralj nije imao ni dvorca, ni palače, čak ni svoje kuće. Stalno je putovao i propovijedao. Spavao je tamo gdje bi ga zatekla noć.
Vojsku nije okupio. Oružja nije imao jer on se nije borio oružjem, nego opraštanjem. Rekao bi neprijateljima: – Ja vam opraštam, od sada ćete biti moji prijatelji. Taj Kralj nije imao sluge ni sluškinje. On je govorio da je prvi i najveći onaj koji zna drugima pomoći, drugima služiti.

Mnogima se njegov način vladanja nije svidio. Jedne noći su ga uhvatili, zatvorili, rugali mu se. tukli ga i na kraju ubili objesivši ga na križ. Mislili su da je priča o njegovu kraljevstvu time završena priča.
Ali teško su se prevarili, jer su mu se nakon njegove smrti stotile i tisuće i milijuni pridružili u njegovu kraljevstvu. Uskrisio je njegov Otac nebeski i postavio u nebu s desne strane. Postavio ga je Kraljem svega svijeta, kraljem nad svim kraljevima i kraljevstvima, kraljem svega vidljivoga i nevidljivoga. Njegovo kraljevstvo obuhvaća cijeli svijet, sve ljude i narode. To njegovo Kraljevstvo koje je u srcima ljudi stalno raste i donosi. mir, blagoslov, pravdu i oproštenje.

tekst prerađen prema: www.facebook.com/MilosrdneSestreSvKrizaHrvatskaprovincija

Rating: 1.0/7. From 1 vote.
Please wait...