Za što zapravo trebamo čovjeka?
Oh, za tisuću poslova i ciljeva. Svi se slažu u tome da smo društvena bića, a to znači da se hvatamo jedni za druge, da jedan bez drugoga ne možemo, da nam je teško samima, da se nekad volimo i često izrabljujemo.
U to ime uvijek jedan od drugoga nešto hoćemo, očekujemo, zahtijevamo. Uvjereni smo da imamo na to pravo kad smo već društvena bića.
Uvijek mi je pomalo šaljivo i u isti mah gorko kad vidim koliko ima ljudi koji ovaj naš svijet smatraju svojim dvorištem, i velikodušno ti daju dozvolu da u njemu egzistiraš ako bude sve onako kako oni sebi zamišljaju, a uopće ih nije briga za te, i sve što su ti dali bilo je samo zato da izvuku neku korist od tebe.
Vjekoslav Bajisić
