Napast – razmišljanje pps prezentacija
Bio jednom neki pustinjak, tako savršen da je jednom nogom bio u raju. Jednom mu pristupi đavao i ponudi tri grijeha. Pustinjak je izabrao najmanji koji mu se nije niti činio kao grijeh…
Priča o napasti Bruna Ferrera posložena u zanimljivu prezentaciju.
Bio jednom neki pustinjak da je jednom nogom već bio u raju. Živio je bez ičega u spilji koju je iskopao u podnožju zelene planine gdje je skupljao divlje plodove, bobice i poneki korijen za nedjeljni ručak.
„Kako da ga navedem na grijeh?“ pitao se neprestano zlobni đavao., uhodio ga je, zagledao se u njega, motrio ga od glave do pete ne bi li našao bar malu slabost, ali nikad ništa nije pronašao. Lupao je nogama, ljutio se, proklinjao,
a najzad je odlučio krenuti u otvoreni napad. Stupi pred pustinjaka u trenutku kada je izvorskom vodom omekšavao komad tvrdog kruha.
– „Zdravo“ pozdravi đavao. „Znaš li ti tko sam ja?“
– „Đavao“ reče pustinjak mirno.
– „Bog mi je dopustio da te napastujem. Želim da načiniš neki teški grijeh.“
– „Govori“ reče pustinjak, „slušam te“
– „Ubij nekoga“
– „Ne dolazi u obzir“
– „Nasrni na ženu“
– „To je gnjusno i ogavno. To nikad ne bih učinio. Odlazi Sotono uopće nemaš mašte“
– „Popij barem gutljaj vina. To i nije nikakav grijeh, ali učini barem to na volju.“
Pustinjak uzdahne: „Pa dobro, gutljaj vina nije nikakvo zlo.“
U rukama mu se istog časa stvori vrč pun svježeg vina. Popije gutljaj, uzdahne, pa otpije još jedan. „Uh, što je dobro“, reče. Povuče još jedan malo dulji gutljaj i reče: „Kako je samo jako… Ovo je vražje vino!“ Počeo se glupo smijati, a onda nastavi piti dok su mu koljena podrhtavala. Stazom uzbrdo dolazila je djevojčica. „Dobar dan sveti čovječe“, reče ona „donijela sam ti malo kruha i jabuka.“ Kolutajući zamagljenim očima, pustinjak pograbi djevojčicu za kosu i baci je na zemlju. Jadnica je vikala iz svega glasa. Njezin otac, koji je radio u polju, čuo je povike i dotrčao. Kad je pustinjak vidio da on dolazi , dohvati oveći kamen i pogodi ga svom snagom. Kad se otrijeznio, pustinjak je ugledao čovjeka kako leži u lokvi krvi.
„Mislim da je mrtav“, reče đavao podlo se smiješeći. Ubrao je cvijet i stavio ga u usta.
Pustinjak se zaprepašten bacio na koljena: „Gospodine Bože, što sam učinio?“
„Od tri zla izabrao si najmanje. Zbog toga ćeš mi duže vrijeme praviti društvo“ reče đavao.
Zazviždukao je i s rukama u džepovima otišao. Nakon nekoliko koraka, zaustavio se i, okrenuvši se kao
da zove starog prijatelja rekao: „Onda, pustinjače, što čekaš?“
Nema manjega zla…
POUKA: Jedan grijeh uvijek vuče drugi; zato se čuvajmo i najmanjeg grijeha i redovito molimo
„NE UVEDI NAS U NAPAST“.
Bruno Ferrero
