KRUH NAŠ
Kruh: Tako običan, tako svakodnevan, a tako rječit. A ljudi k’o ljudi, lako se navikavaju i ne primjećuju bremenitost poruke u svakodnevnom. Zastanimo zato načas i razmislimo o kruhu. Običnom, svakodnevnom kruhu.
Da bi se kruh napravio, potrebno je imati brašno, vodu, sol i kvasac. Neka nam progovore danas o sebi i, govoreći o sebi, neka nam progovore i o nama.
Brašno: Pšenično brašno bi moglo govoriti beskrajno. Moglo bi nam govoriti o zrnu koje je, bačeno u zemlju, umrlo da bi donijelo obilat plod. Moglo bi nam govoriti o trudu seljaka u sjetvi, o brizi u zrenju i o njegovoj sreći u žetvi. Ali nek’ nam danas progovori o mnoštvu zrnja koje čini jedno brašno, od kojega je umiješen kruh. Mnoštvo zrnja koje je zajedno učinilo ovaj kruh uči nas o potrebi zajedništva. Čovjek treba drugog čovjeka. Čovjek treba voljeti i biti voljen. Čovjek treba pomoći i dopustiti da mu se pomogne. Kad pogledaš kruh, poručuje nam brašno, sjeti se da nisi sam i brini se za druge.
Voda: Voda je, vele, izvor života. Ona nas krijepi, ona nas pere. Ona nas hladi, ona nas grije. Voda je uvjet života. Kad su mudri ljudi proučavali vodu, došli su do čudnog otkrića: molekula vode sastavljena je od vodika i kisika. Pa se začudiše. Vodik gori, kisik omogućuje gorenje, a voda, gle čuda!, voda gasi vatru. Kad pogledaš kruh, poručuje nam voda, odluči da nikada nikoga nećeš unaprijed osuditi, nego svakome pristupi otvorena srca. Možda ispod tvrde ljuske pronađeš biser.
Sol: Postoji morska i kamena sol. Premda dolaze iz različitog izvora, cilj im je isti – žele uljepšati život. Sol je najvažniji začin, koji jelo čini ukusnim. Ali sol je i velika opasnost. Kad je premalo soli, hrana je bljutava i nije za jelo. Kad je previše soli, hrana je preslana i opet nije za jelo. Da bi sol bila korisna, potrebno je pronaći mjeru, pravu mjeru, i zlatnu sredinu. Kad pogledaš kruh, poručuje nam sol, odluči da ni u čemu u životu nećeš ići u krajnosti; pronađi pravu sredinu, pravu mjeru, koja uljepšava život. Jedino u ljubavi ne traži sredinu, nego ljubi beskrajno.
Kvasac: Brašno, voda i sol bili bi tek pomiješani brašno, voda i sol da kvasac ne učini svoje. A kvasca treba tako malo da uskvasa cijelo tijesto. Malo kvasca učini tako puno. Kako ljudi prečesto zanemaruju male stvari, sitnice koje život znače. Koliko ljudi sanja o velikom i uzalud potrate svoj mali život. Kad pogledaš kruh, poručuje nam kvasac, shvati da na ovom svijetu ništa nije sporedno ni beznačajno i da je čovjek velik onoliko koliko je velik u sitnicama. I s radošću proživi svoj život, ma koliko ti se činio malen, jer je dragocjen i neponovljiv.
Kruh: Tako običan, tako svakodnevan, a tako rječit. A ljudi k’o ljudi, lako se navikavaju i ne primjećuju bremenitost poruke u svakodnevnom. Zastanimo zato načas i razmislimo o kruhu. Običnom, svakodnevnom kruhu.
Nikola Kuzmičić