Kako je liturgijski kalendar preuredio moj život

Bio sam roditelj jednogodišnjeg djeteta, radio sam šezdeset sati tjedno, a svaki dan na posao sam putovao sat vremena. Osjećao sam se izmučeno, ljuto i iscrpljeno. Naša vjera bi trebala biti središte našeg života, ali funkcionalno gledano, meni nije. Pravo središte mog života bio je kalendar Microsoft Office-a, koji je uredio život u neprekidan niz zadataka vezanih uz rad; Obitelj, vjera i očajnička želja za dobrim noćnim snom (ne nužno tim redom) su ostale na periferiji moga postojanja.

Tada sam odlučio provesti godinu dana svog života u skladu sa liturgijskim kalendarom, jer sam mislio da bi mi mogao dati smisao, svrhu i smjer za koje sam znao da mi nedostaju.

Shvatio sam da milijuni ljudi žive u obiteljima s dva posla, rastrgani obavezama, nenaspavani, u strahu i nedoumici kako se ponašati kao roditelj, kako odgajati djecu, ili sasvim općenito, gdje i kako živjeti.

Također sam shvatio da ako su izazovi s kojima sam se suočavao bili u određenoj mjeri univerzalni, onda i rješenje koje sam našao mora biti posve univerzalno. Liturgijska godina jest “naša univerzalna priča”, način na koji doslovno milijarde katolika izgrađuje svoje živote oko Krista i povijesti spasenja.

Liturgijski kalendar isprepliće naš život s jednim velikim obrascem, gdje se svaki naši svjetovni dan povezuje sa vječnom pričom o Kristu i Božjem obnavljanju svijeta. Ako dopustim da mi život oblikuje liturgijski kalendar, onda sam ponovo spojen sa transcendentalnim, sa božanskim smislom; čujem stvari za koje sam prije bio gluh. Ovaj proces može početi s jednostavnim zadatkom da se, recimo preko Interneta, dan započne sa dnevnim čitanjem iz lekcionara. Na taj način, čujete barem jedan “ping” tijekom dana koji će usmjeriti misli prema transcendentnom.

Želim naglasiti kako pokušaj da usredotočite svoj život na liturgijsku godinu zahtijeva dosljednost, ali ne uzima nužno puno vremena. Tipična zaposlena osoba može to činiti. Možete svako jutro razmatrati čitanja iz lekcionara i razmišljati o svecu toga dana u samo deset minuta. Ali ako ta čitanja i taj svetac postanu objektiv kroz koji ćete svjesno gledati kroz ostatak dana, ako ona postanu vodič za filtriranje kroz kojeg ćete donositi dnevne odluke i suočavati se sa svakodnevnim problemima, počinjete jednostavno živjeti drugačiji život. Kako objašnjavam u knjizi, čitanje lekcionara često nam daje smisao u danima u kojima bi inače bili frustrirani ili bi se našli u nemogućim situacijama, odnosno daju nam uvid u veću sliku onda kada smo uhvaćeni u trenutku i bez perspektive.

Mislim da svi katolici cjene velike blagdane koje se odnose na život, smrt i uskrsnuće Isusa, te mnogi štuju određene blagdane njima posebno dragih svetaca. No, lako je pasti u osjećaj da je izuzev toga naša svakodnevica nekako prazno vrijeme: manje sveto, manje božansko, a možda čak i dosadno.

Ali, u mojim nastojanjima da mi čitanje lekcionara bude vodič za život, otkrio sam da to Vrijeme kroz godinu može biti divno vrijeme, puno mudrosti iz izvora kao što su Knjiga o Jobu, Propovjednik i Spisi Svetog Pavla. Ovdje susrećemo vjeru koja može odgovoriti čak i na najtamnije, pa i tragične strane života (Job), da se bez straha suočimo s onim trenucima u kojima nam život izgleda besmisleno i uzaludno (Propovjednik). Život se ponekad može činiti kao dugo putovanje – sveti Pavao ga uspoređuje sa maratonom – a čitanja iz Vremena kroz godinu su puna mudrih savjeta za put.

U liturgijskom kalendaru, Crkva oblikuje vrijeme oko povijesti spasenja. Svaki dan ima svoju božansku lekciju (preko lekcionara) i mnogi dani sadržavaju prigodna slavlja (iz Kristova života i priča svetaca). Živjeti liturgijski znači biti svjestan božanskoga u svakom trenutku. Ako, s druge strane, planiramo naše živote oko kalendara Microsoft Office i Tv- Vodiča, u konačnici postajemo determinirana i ograničena stvorenja kojima je glavna stvarnost jednostavno rad i slobodno vrijeme.

Na primjer, na blagdan svetoga Luke, liturgija mi nalaže da proučavam život sv. Luke kao istinske slike Božjeg Kraljevstva; ona me također potiče na razmišljanje o tome kako ja mogu, nasljedujući Lukin primjer, živjeti svoj život kao odraz tog kraljevstva. Tijekom dana dok se suočavam sa profesionalnim izazovima, mogu se pitati kako bi se Luka kao liječnik odnosio prema njima, a to pitanje može dati smisao čak i mojim problemima, i uputit će me u smjeru njihovog božanskog rješenja.

Ako, s druge strane, živim u čisto sekularnom vremenu, onda je recimo, utorak. Samo utorak. Još jedan dan sve dok ne stigne srijeda, onda smo samo na pola puta do kraja radnog tjedna, još tri dana do vikenda. Kontrast je prilično jasan.

Toliko toga u našem životu je stvar navike. Znam mnoge ljude koji se žale da nemaju vremena, a onda otkrijem da gledaju više od deset sati televizijskog programa tjedno. Oni ne lažu kada kažu da nemaju vremena. Gledanje njihove omiljene emisije je automatski postalo dio njihovog tjedna, to vrijeme, za njih, jednostavno ne postoji za neke druge opcije.

Raznorazno duhovno vježbanje i stega su posebno važni jer smo po prirodi stvorenja navike. Ako naše trivijalne radnje ili bezbožna djela postanu uobičajena, a sva naša sveta djela zahtijevaju svjesnu i izravnu odluku, onda će trivijalno i bezbožno pobijediti svaki put.

dr. Chene Heady

izvor: https://www.quovadiscroatia.com

No votes yet.
Please wait...