Evo došao sam na internet. U taj nevjerojatni, tajanstveni svijet. Svijet koji se sastoji od pornografije, psovki, politički nekorektnih građana i odsutnosti bilo kakve cenzure. Svijet stvoren za besposličarenje, dokolicu i iživljavanje izopačenih fantazija.

Pored toga što je odličan teren za komunikaciju, otvara i drugu mogućnost – onu o kojoj smo čitali u SF romanima. Mogućnost transformacije.

Zaista, gotovo potpuna anonimnost daje mogućnost beskućniku da postane bogataš, rugobi – ljepotan, stidljivom usamljenom alkoholičaru – zvijezda u društvu, muškarcu – žena i obrnuto.

Potpuna glupost je tvrdnja da je mreža prepuna samo psihički poremećenih ljudi. Da, možda njihov postotak nije mali. Ali zapravo nema nikakvih “luđaka s interneta” i “manijaka s mreže” i “izopačenosti iz ciberprostora”. To nisu nikakvi tajanstveni mutanti. Korisnici mreže smo – vi i ja.

Da, da… to TI pišeš prostote preko icq djevojci s kojom si se prije pet minuta upoznao na forumu. To se tvoj kolega pakosno smije, ostavljajući svoj komentar ispod nemoralne fotografije koju je postavio neki šaljivdžija.

Svi ti autori jezivih slika s leševima, unakaženim ljudima i pornića s izvanzemaljcima idu na posao, susreću se s tobom u metrou i sjede za susjednim stolom u kafiću.

Anonimnost opušta do nepristojnosti. Upravo to je katalizator koji omogućava izlazak na površinu svih zlih duhova koji se do tog trenutka kriju u najmračnijim dijelovima tvoje svijesti.

tekst prema: Sergej Minajev mudremisli.com