Čovjek, star 92 godine, omalen, ponosnog držanja, lijepo odjeven i uredno obrijan, uredno počešljane kose seli u starački dom.
Supruga mu je nedavno umrla i zato mora i on seliti.

Čekao je nekoliko sati, strpljivo, a kad su ga obavijestili da je njegova soba spremna za useljenje prijateljski se osmjehnuo.

Dok se u svojim kolicima lagano kretao prema liftu, opisivala sam mu malu sobu s platnom ispred prozora, koje zamjenjuje zavjesu.
“To je veoma lijepo”, reče on entuzijazmom osmogodišnjeg dječaka, kome su upravo poklonili psića.
“Gospodine Winst, pa još niste ni vidjeli sobu.”
“Kakave to ima veze?”, reče on, “Sreća je nešto, što biraš unaprijed. Je li moja soba lijepa, ne zavisi od namještaja ili dekoracije. To zavisi ponajprije od toga kako ja zapažam stvari. U svojoj sam glavi već odlučio da je moja soba lijepa.”

“Takve odluke donosim svaki dan čim se probudim.”

“Sam biram hoću li ostati cijeli dan u krevetu i brojati dijelove tijela, s kojima imam problema, ili ću ustati i zahvaliti Bogu za one dijelove, koji me još uvijek služe.”

“Svaki dan je poklon za sebe i dokle god mogu otvoriti oči, upirem pogled u novi dan i sjećam se sretnih trenutaka iz svog života.”

“Starost je kao bankovni račun s kojega uzimaš onoliko koliko ti je potrebno.”

“Zato ti savjetujem da na svoj račun sreće stavljaš što više možeš i zahvaljujem ti na saradnji i prilogu na mom računu.”

“Zapamti ova jednostavna pravila za sreću:
1. Oslobodi srce mržnje.
2. Oslobodi glavu briga.
3. Živi jednostavno.
4. Pružaj puno.
5. Ne očekuj previše.

Rating: 7.0/7. From 2 votes.
Please wait...