Svijet potreban Lurda

Htjeli mi to priznati ili ne, čuda, odnosno čudesne pojave, u svakom od nas izazivaju ne samo površnu znatiželju već i duboku pozornost. Već na sam spomen čuda svatko se od nas trgne, širom otvori uši i oči da čuje i vidi ono što ga na jedan tajnovit način privlači. Doduše, jedni se pokušavaju kontrolirati i ne dopuštaju da olako ‘nasjednu’, kako ih nazivaju, na priče o čudima. Naprosto, ne žele pred drugima ispasti lakovjerni, naivni i zaostali. Sljedbenici tzv. znanstvenog pogleda na svijet pak javno govore da čuda ne postoje. Oni tvrde kako su mnoga dosadašnja, među njima i biblijska čuda, ‘dešifrirana’ i objašnjena kao sasvim normalni fenomeni i da će tako biti sa svim drugim pojavama koje se zasada tako uzimaju ili smatraju čudima.

Međutim, to je samo izvanjska maska. I takvi javni protivnici čuda znaju privatno i pod okriljem noći svratiti do kojekakvih ‘stručnjaka’ da im pogledaju u čudesnu kuglu ili tarot karte, koje će im na čudesan način otkriti što se zapravo ‘iza brda valja’, što se nalazi ispred i iza njihove znanstvene spoznaje. A to nam pak govori da u nutrini svoga bića, svaki čovjek naslućuje, i na neki način iščekuje i traži čudo. To je nešto što je jače od njega. Koje i kakvo čudo? U početku čovjek zapravo ne zna dokraja ni koje je, ni kakvo čudo koje želi i traži. Uzmimo čudo ozdravljenja. Tko sebi i drugima može objasniti što je to, kako i zašto nastaje, što sadrži, koliki mu je vijek trajanja? I stoga postoji stvarna opasnost da čovjek izgubi kontrolu i da od istinskog tražitelja postane žrtva vlastite znatiželje i naivnosti.

Lurdska čuda
Što je s lurdskim čudima? Što su ona i kako na njih treba gledati? Kako se odnositi prema njima? Treba li se naš pogled na lurdska zbivanja usredotočiti isključivo, ili u prvom redu, na čudesa koja su se tamo dogodila i koja se još uvijek događaju?

Kad je riječ o lurdskim i njima sličnim čudima, onda kao vjernici katolici trebamo izgraditi vjernički pogled, usvojiti vjerničko shvaćanje i poimanje čuda utemeljeno na biblijskim iskustvima. Tada nećemo imati problema s čudesima.

Stoga su nadležne mjesne crkvene vlasti u Lurdu odmah na početku zauzele stroge kriterije procjene i ocjene kada i što treba javno proglasiti čudom, odnosno čudesnim događajem. Prema dostupnim statistikama, do sada je u Lurdu zabilježeno do 30.000 neobičnih i neprotumačivih ozdravljenja, od čega je 6.800 medicinski dokumentirano i potvrđeno, a od tih je crkvena komisija kao čudo službeno priznala samo 66, a zadnje je bilo 1999. godine. Na taj je način Crkva, u samom začetku, onemogućila da se na lurdska zbivanja gleda kroz prizmu senzacija i naivne znatiželje. S time nije htjela ni mogla spriječiti istinska čuda koja su na svoj način potvrđivala vjerodostojnost onoga što se događalo pojavom i porukama Djevice Marije.

Vjerničko – biblijsko shvaćanje i poimanje čuda
Čuda ili čudesa jesu nezaobilazna sastavnica pravoga vjerničkog života. O njima govore i na njih nas upozoravaju Bog i Djevica Marija. Svaka Božja intervencija, od stvaralačkog čina, pa sve do ‘velikog finala’, od alfe do omege, jest zapravo svojevrsno čudo. Zašto? Zato što je sam Bog čudesan, tj. predivan u svojoj svemoći, pa je i svaki njegov čin, svako njegovo djelo isto takvo. Stoga nisu rijetke izjave lurdskih svjedoka i hodočasnika poput ove: “Oh! Kako je bilo lijepo ondje! Vjerovao sam da se nalazim u predvorju raja” (Antoine Dézirat, svjedok ukazanja). U ovom iskazu nije riječ o ozdravljenju koje mnogi priželjkuju, nije riječ ni o nekom vidljivom zahvatu na prirodi, ali ga doživljavamo i shvaćamo kao istinsko čudo, čudo koje ukazuje na dodir neba i zemlje, na susret Boga i čovjeka. A od toga nema i ne može biti većeg čuda.

Stari zavjet nam govori da su se Božja čudesa događala uvijek kad je izabrani narod bio na svojevrsnim prekretnicama svoje povijesti. Zašto? Zato što su čuda kod ljudi budila zaspalu vjeru, otvarala novu stranicu povjerenja između Boga i njegova naroda. U svjedocima tih čudesnih zbivanja javljala se zaboravljena zahvalnost za primljena dobročinstva. Pred tim Božjim zahvatima narod je ostavljao svoju oholost i umišljenost, te u poniznosti i poslušnosti ponovno slijedio put njegovih zapovijedi. Pred predivnom Božjom svemoći ljudi su ponovno počeli shvaćati pravo značenje straha Božjega. Počeli su ga shvaćati kao nadu u svoj spas.

Nisu li lurdska i naša sadašnja vremena potrebna upravo ovakvih promjena? Nije li svijet dospio do svoje sudbonosne prekretnice? Nisu li i nama potrebni znakovi koji će nas opomenuti i potaknuti na zaokret prema Bogu? Sve nam govori da je upravo tako. I je li onda čudno što nam se ‘dogodio’ Lurd, Fatima, Međugorje? Nije. Čudno bi bilo da se nisu dogodili.

U Novom zavjetu, u kojemu se još uvijek nalazimo, čuda dolaze do svoga vrhunca, počevši od najdivnijeg i najčudesnijeg čuda, utjelovljenja Sina Božjega u utrobi jedne žene, vazda djevice i majke Marije, pa sve do njegova uznesenja na nebo i poslanja Duha Svetoga.

Isus navješćuje Radosnu vijest i potvrđuje je brojnim i silnim čudesima. Time ljudima pokazuje da je u njegovoj osobi došlo dugo najavljivano i nestrpljivo iščekivano mesijansko kraljevstvo, da je on Sin Božji. Stoga im govori: “Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu” (Iv 10, 37-38).

Sva lurdska čuda
Stoga je Lurd jedan od silnih suvremenih vapaja za čistom vjerom! On je poziv na očišćenje i pročišćenje vjere od natruha nevjere, liberalizma, hedonizma i konzumerizma našega doba. Lurdska događanja nam poručuju da Bog Otac preko nebeske Majke još jednom snažno poziva cijeli svijet, svako ljudsko biće, da prihvati njegova Sina Isusa kao svoga jedinog spasitelja. A oni koji su bilo kada i na bilo koji način “vidjeli” čudesne Božje znakove od postanka svijeta do sada i odbili vjerovati, nemaju isprike. U tom smislu nam je i Lurd darovan kao čisti i nezasluženi dar neba.

Kad bismo na kraju ovog razmišljanja htjeli nabrojiti lurdska čuda, ne bi nam bilo jednostavno, pa čak ni moguće. Zašto? Zato što su mnoga od njih skrivena u srcima ljudi koji su ih doživjeli i ispunili se milosnim Božjim životom.

A ona vidljiva? To je sam Lurd. To je vidjelica Bernardica i obitelj iz koje je potekla. To je pećina. To je izvor. To su milijuni hodočasnika. To je Crkva koja se budi iz obamrlosti. To je molitva koja neprestano teče poput rijeke Gave. To je zdravlje duha, duše i tijela. To je najava nove zemlje i novoga neba. To je ono što svaki od nas proživljava kada u sabranoj molitvi klekne pred taj tako prepoznatljivi i dragi lik naše Gospe Lurdske.

Božo Barun
tekst preuzet sa: www.veritas.hr

Please wait...