Najljepše od svega je letjeti, reče leptir.
Ma, to bih i ja mogla kad bih htjela, kaza žaba.
Onda leti, na to će leptir.
Žaba raširi krakove, razmaše se i skoči. Ali ne poleti, već pljusne u jezero.
Gdje sam pogriješila, upita. “Nisi pogriješila, nego nemaš krila”, objasni leptir.
Žaba uzme suhe listove i na svaki krak veže po jedan. Onda se popne na kamen što je stršao iz jezera i skoči, ali ne poleti već se stušti u jezero. A onda kao metak iz pištolja frcne u vis, preleti stablo, padne i zaplače.
Uspio ti je let, utješno će leptir.
Nije nego me riba odalamila repom.
Onda shvati da ti valja kukce loviti, a meni cvijeće oprašivati – zaključi leptir.
priča Sonje Tomić https:issuu.com/glaskonc