Najljepše od svega je letjeti, reče leptir.

Ma, to bih i ja mogla kad bih htjela, kaza žaba.

Onda leti, na to će leptir.

Žaba raširi krakove, razmaše se i skoči. Ali ne poleti, već pljusne u jezero.

Gdje sam pogriješila, upita. “Nisi pogriješila, nego nemaš krila”, objasni leptir.

Žaba uzme suhe listove i na svaki krak veže po jedan. Onda se popne na kamen što je stršao iz jezera i skoči, ali ne poleti već se stušti u jezero. A onda kao metak iz pištolja frcne u vis, preleti stablo, padne i zaplače.

Uspio ti je let, utješno će leptir.
Nije nego me riba odalamila repom. 

Onda shvati da ti valja kukce loviti, a meni cvijeće oprašivati – zaključi leptir.

priča Sonje Tomić https:issuu.com/glaskonc

No votes yet.
Please wait...