Jedan stari poljoprivrednik se preko brda probijao nekoliko kilometara po dubokom snijegu do kapelice da bi sudjelovao na nedjeljnoj misi. Osim njega i svećenika, nitko se nije pojavio.“Nisam siguran da ima smisla započinjati s misom, hladno je a sami smo ti i ja – možda bi bilo bolje da se se vratimo u svoje tople domove i popijemo nešto toplo?, upita svećenik.
“Znate što, ja sam samo jedan običan seljak,” reče starac, “Ali kada idem nahraniti svoje stado u brdima, i kad se pojavi samo jedna životinja, sigurno je ne pustim da gladuje.”
I tako svećenik, pomalo posramljen, započe sa svečanom misom – koja je uključivala kratku procesiju, kađenje, pjevanje, propovijed, obavijesti… i potraja dobra dva sata. Okonča svećenik službu ponosno primijetivši da, bez obzira koliko je mala potreba, naša dužnost time nije umanjena. I tako se zahvali starcu na lekciji koju je naučio od njega.
“Je li ovo bilo u redu?”, upita svećenik kad su krenuli kući.
“Znate što, ja sam samo jedan običan seljak,” reče starac, “ali kada idem nahraniti svoje stado u brdima, i kad se pojavi samo jedna životinja, sigurno je neću natjerati da pojede sve što sam donio za cijelo stado.”
autor nepoznat
