Jednom je neki lovac namjestio zamke da bi lovio životinje. Već sljedećeg dana je u jednoj zamci pronašao malog vrapca. Kad ga je htio ubiti, vrabac nekim čudom progovori: “Oj, lovče, lovče! Do sada si jeo samo ovce i još uvijek nisi sit. Ja težim samo nekoliko drahmi. Ako me pustiš udijelit ću ti tri savjeta. Prvi još dok sam u tvojoj ruci, drugi kad budem na krovu one kuće tamo, a treći savjet ćeš dobiti sa onog stabla malo dalje.”
“Slažem se”, reče lovac i vrabac mu dade prvi savjet: “Ako je nešto nemoguće, ne vjeruj nikom tko tvrdi suprotno.”
Lovac pusti vrapca, ovaj odleti na krov kuće i izrekne drugi savjet: “Ne nerviraj se zbog stvari koje su prošle. Živi za ovaj trenutak.”
Onda vrabac nastavi: “Progutao sam biser težak deset drahmi. Da si ga pronašao čak bi i tvoja unučad bila bogata.”
Lovac se rastuži i bi mu žao što je pustio vrapca. Onda vrabac nastavi:
“Zar ti nisam rekao da se ne živciraš zbog prošlih stvari, pogotovo zbog nečeg što je nemoguće. Stvarno si glup. Kako ću ja progutati tako težak novčić kad sâm težim tri drahme?”
Lovac duboko udahne i upita vrapca za treći savjet.
Vrabac će na to: “Prva dva nisi posluša, što će ti onda treći ?” i odleti koliko ga krila nose.